Poštovanje i pozdrav svim učesnicima ovog foruma.
Ja sam gore pomenuti Milovanović iz Borča.
Zanimljivo je kako je svet mali. Mnogo toga što je pomenuto ovde na forumu sam već čuo, odnosno pročitao na drugim mestima i fascinantno mi je kako se dosta toga uklapa, mada ne baš sve.
Recimo, ja sam svoje DNK testiranje radio na sajtu genebase.com. Uzorke sam slao u Toronto. Na njihovom sajtu postoji mogućnost da vam nađu drugog korisnika sa kojim imate zajedničkog pretka, tzv. DNA Reunion. Najbliži mi je neki gospodin iz Bugarske, sa kojim imam zajedničkog pretka pre 22 generacije. Međutim, osim njega i nekih ljudi iz Srbije čija se prezimena ovde, čini mi se, ne pominju, zajedničkog pretka imam i sa Hrvojem Jurčevićem iz Studenaca, Hrvatska. Imamo poklapanje u 20 od 22 markera, koliko je on testirao. Po tom sajtu, postoji 50% šanse da smo imali zajedničkog pretka u zadnje 32 generacije, 80% u zadnjih 51, a 95% u zadnjih 75 generacija. Smatram da je jako interesantno to što se Jurčevići pominju i ovde. Razlika je kod markera GATA A10 gde ja imam 13 a on 12 i kod YCA IIb, gde ja imam 19 a on 20. Ti drugi pomenuti Srbi su još udaljeniji.
Dalje, citirani su podaci iz Srpskog etnografskog zbornika iz 1921. Vidim da je reč o podacima iz knjige Mihaila Dragića „Gruža – Antropogeografska istraživanja“. Šta je tu zanimljivo: kaže se da je Dragutin rodonačelnik Đokovića. U matičnim knjigama boračke crkve, koje se sada nalaze u Istorijskom arhivu Šumadije u Kragujevcu (ono što je od njih ostalo, dobar deo je spaljen 1944), a i u turskim defterima iz 1830-tih, koji su sada u arhivu Srbije, mogu se naći podaci, a i usmeno predanje kazuje, da je osim tog Đoka, Dragutin imao i sina Milovana, od koga mi imamo ovo prezime. Zanimljivo je da se u knjigama vidi da su se i Milovan (koji je bio stariji brat) i Đoko prezivali Janićijević. Dakle, Dragutin je taj koji se doselio i pri tom, najverovatnije se prezivao Janićijević. E sad, jedino mesto u Crnoj Gori za koje sam ja pronašao da je u njemu bilo nekoga sa tim prezimenom je upravo Lijeva Rijeka. Žao mi je što ne mogu da se setim gde sam „izguglao“ taj podatak, ali sam siguran da je takav. Da li je moje istraživanje bilo nepouzdano ili je u pitanju čista koincidencija, to već ne znam. Ipak, čini mi se da ovo stoji u kontradikciji sa ostalim elementima priče, ali će pre biti da ja to loše tumačim.
Tarani postoje i u obližnjem Brestovcu. Kragujevački zubar u penziji, Radenko Petronijević, inače iz Konjuše, pisao je o poreklu porodica iz Konjuše i Brestovca (međusobno susednih sela). Tragao je po seoskim grobljima, razgovarao sa starijim ljudima i tome slično. Kako je reč o ne baš sasvim skorom istraživanju, koje je počelo mnogo pre 2000-te godine, kada su te njegove knjige objavljene, bio je u situaciji da priča sa ljudima iz prethodnih generacija. Zanimljivo je da mu je jedan stari Taranin iz Brestovca tvrdio kako je sigurno zapamtio od svojih starijih kako su se oni u starom kraju prezivali Tačović. To je prezime tako neobično, da čak ni ako u guglu otkucate samo njega, nema apsolutno nikakvog rezultata! Doduše, sada će ga biti
.
Kada je reč o staroj slavi Tarana, sv. Simeunu, nije mi bilo jasno sve do pre par dana da li se radi o Simeunu Bogoprimcu, koji se slavi u februaru, ili o Simeunu Stolpniku (septembar). Obično se samo kaže (pa i ovde): Sveti Simeun. I to može da bude izvor dodatnih stranputica. Gospodin Jerković je uneo svetla u tu moju nedoumicu.
U usmenim predanjima Tarana se bez razlike i bez obzira na pripovedača tvrdi da smo doseljeni od Đurđevića Tare. Kako povezati ovaj lokalitet sa ostalima koji se pominju u ovoj diskusiji, ostaje misterija za mene.
Ipak, ako treba da dam svoje mišljenje na osnovu svega iznetog na ovu temu, meni se najpre čini da su Tarani potekli od Lužana, tj. starosedeoca među Bjelopavlićima i da, kao što gospodin Jerković i kaže, skoro sigurno nisu slovenskog porekla.