Salate su bili Pavlovici,oni i Kralji su popravoslavljeni u 17 veku... slave Mitrovdan...I Dobroslavici su slavili Mitrovdan...Kukrike je retko prezime tako da verovatno poticete iz Popova...dnk testiranje bi pomoglo ,jos kad bi pronasao nekog iz te Familije.... (mislim da je gradonacelnik dubrovnika Dobroslavic)... Inace za vreme Turaka prelazak na pravoslavlje ili katolicizam je bila normalna pojava u Hercegovini...time se cuvala zemlja...sve je to tamo izmesano....I moji poticu iz Popova i slave Mitrovdan,mala verovatnoca ali mozda poticdmo od istog roda...
..
Не знам баш да ли је тако. У том Равном нешто не штима. Већ сам писао да постоји напуштена Митрова црква. Које ту превјерио, тешко је рећи.
Ево шта пише некадашњи жупник Зовко:
Don Jozo Zovko, također župnik (1932.-1942.), drži da je kapelica sv. Mitra građena iz početka 17. stoljeća,[4] ali vidjeli smo da predaja seže daleko dublje u povijest.
"Prije nego što pređem na zabilješke moga župnikovanja", veli don Jozo, "držim, da je vrijedno nešto spomenuti o kapeli sv. Dimitrija na Oblatu, a što nije spomenuto od pređašnjih župnika. Naime: U godini 1929. udario je grom u zvončić te kapele i srušio ga. Zvona tada nije ni bilo. Još za vrijeme svjetskoga rata skinuto je i držano u tajnosti, i onda kasnije metnuto na crkvu maticu u treću (najgoru) krivu. Godine 1931. Pero Vukić + Grge (zvani Gaga), kontraktualni radnik na želj. stanici (hamal), kupio je novo zvono za tu kapelu od firme Jakov Cukrov + Antuna iz Splita – ljevaonica: Maribor. Zvono je teško - neto: 57 kg? (Uspomene, II., str. 718. kaže: "oko 30 kg"); bruto s glavnicom: 84 kg? Koštalo je sve skupa oko 3.700 dinara. Novu krivu kao i ploču pod nju, na tom zvoniku napraviše od cementa o svom trošku: Vide Ljevak Boškov, Vide Skaramuca Boškov i Ivan Zorac + Mitra, svi iz Ravnog. Zvono je dozvolom Biskupskog ordinarijata iz Mostara blagoslovio tadašnji župnik vlč. don Ilija Rezo."[5]
Zovko na drugom mjestu piše da je u crkvi bila slika s. Mitra, s brcima od uha do uha, koju je izradio trebInjski župnik don Jozo Brnić (1861-68), u drugoj polovici 19. stoljeća.[6]
Župnik opisuje da je "od starine do 1931. uključivo bila Misa na Oblatu u crkvici s. Mitra. Išlo se u procesiji, pjevalo (molilo) Litanije Svih Svetih. Taj je dan bio : 'Krsno ime' ili 'Krsna slava' sela Ravnoga. Kako sam g. 1932. na Malu Gospu proglasio dokinuće 'krsnih imena – slava', to od 1932. pa unaprijed nije bilo Mise na taj dan na Oblatu. Nekoliko puta, ali ne svake godine, u nedjelju iza s. Mitra išao sam s Misom u procesiji na Oblat i tamo misio, da se ta crkvica ne zaboravi".[7
