Ћосићу, чим тему започињеш са Куртом већ видим у ком ће правцу ићи. Куртине теорије о етногенези Словена су биле оповргнуте и раније од стране историчара и археолога,а мислим да је управо популациона генетика показала да није био у праву.
Иако би се Курта по својим теоријама могао ставити раме уз раме са нпр. нашим аутохотонистима, ипак је професор на америчким универзитетима, рекао бих са добром залеђином у одређеним круговима којима из неких политичких разлога не одговара "словенство" балканских народа, па је био општеприхваћен без велике критике и код оних научника који сматрају да са запада долази само добро. И свакако има ту и научног помодарства, да се буде револуционаран и савремен и остави трага тако што ће се срушити оно претходно.
Ево шта је о Куртиној теорији да су Византинци измислили Словене написао Walter Pohl, аустријски историчар:
"A different, but not necessarily incompatible hypothesis has recently been proposed by Florin Curta. In the sixth century, he argues, Slav was a name given on the basis of wholesale perceptions by the Byzantines. Slavic identity then developed from confrontation with the Empire along the lower Danube; a common Slavic culture may have only developed later. The idea that the Slavs were “invented” by the Byzantines is perhaps harder to argue than the comparable case that, according to a now widely held opinion, Caesar “invented” the Germani as an all-inclusive group. Self-perception as Slavs is attested rather early, whereas during the middle ages there is hardly any proof for a “Germanic” identity. But Byzantine perceptions in the sixth century did not necessarily correspond to Slavic selfidentification; the sources variously identify or link the Slavs with Huns, Sporoi, or Getae, and treat Slavs and Venethi in some cases as two different peoples and in other instances as one and the same."
А ево шта је о Куртиним идејама написао словеначки археолог Плетерски
"S obzirom na to da mi je želja objasniti kako su se Slaveni pojavili u zaleđu sjeveroistočnoga Jadrana, ne mogu se oglušiti na nedavnu provokativnu tvrdnju F. Curte “kako Slaveni nisu morali migrirati iz neke udaljene prapostojbine da bi postali Slovencima ili Hrvatima” (na engleskom: that Slavs did not have to migrate from some distant Urheimat in order to become Slovenians and Croats). Radi se o potpunoj preslici tvrdnje o pojavi Slavena u Češkoj i Moravskoj, “kako Slaveni nisu morali napustiti neku prapostojbinu da bi postali Česima i Moravcima” (na češkom: že Slované nemuseli odejít z žádné Urheimat, aby se stali Čechy a Moravany). Ta je tvrdnja također samo prilagođeni oblik izvorne tvrdnje da su Slaveni bili “identitet koji se je formirao u sjeni Justinijanovih tvrđava i ne u Pripjetskim močvarama” (an identity formed in the shadows of Justinian´s forts, not in the Pripet marshes). Sve tri tvrdnje izvedene su iz istih znanstvenih koncepata. Jednako tako nije sporno da dvije mlađe tvrdnje ponavljaju formulacije i zaključke one starije, kao i činjenica da dvije mlađe imaju na isti način formuliran uvodni dio. Zanimljivije je, pak, kako su u cjelosti jednake strukture, a osobito je upečatljivo da su jednake i u svim ključnim formulacijama zaključnoga dijela. Posljednje bi moglo značiti samo jedno - Curta je odredio rezultate analize još prije no što ju je proveo kako bi kao rezultat pružio svoju početnu pretpostavku. U oba je mlađa primjera postupak bio jednak. Na svojevoljno izabranim nalazištima, svojevoljno interpretira svojevoljno izabrane predmete i pokušava postaviti svoju lokalnu kronologiju arheoloških nalaza koja će biti kasnija od razdoblja prvih spominjanja Slavena u pisanim vrelima u danom prostoru. Tako postignut tobožnji rezultat mu zatim pruža manevarski prostor u kojem rijetki predslavenski toponimi postanu dokaz potpunog daljnjeg postojanja starosjedilačkoga stanovništva. Ono prema Curti u jednom trenutku naprosto promijeni jezik i počne pričati slavenskim jezikom, vjerojatno zbog posredovanja Avara. Curta je u krivu već kod svoje kasne kronologije arheoloških nalaza. U posljednje se doba u ranosrednjovjekovnoj arheologiji pomoću različitih prirodoslovnih datacijskih metoda pokušava postići veća objektivnost datacija. Datacije dobivene metodom radioaktivnoga ugljika C14 šire se i u Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj. Curta ih je uključio u svoju raspravu, no uporabio je samo trećinu onih koje su mu u trenutku pisanja članka bile dostupne. U načinu na koji se njima bavi, vidljiva je njegova zbunjenost, a osobito jasno pokazuje da nije svjestan prirode kalibracije, a kamoli odnosa među povijesnom starošću uzoraka i datacijskim rasponima koje nudi kalibracija. Zato si u postizanju rezultata pomaže jednostavnim, ali i pogrešnim arbitriranjem, odnosno donosi proizvoljne zaključke."
Иначе, Курта је омиљени научник словеначких аутохтониста (стари Венети и сличне приче), али видим да је веома популаран и међу озбиљним научницима (Будак у Хрватској). Да не буде да само кудим Курту, недавно сам прочитао један његов доста лијепо написан текст о Светом Сави.