Мислим да није новац у питању.
Филм о јасеновачким мученицима би прије свега требао имати умјетничку вриједност. Ако филм има умјетничку вриједност, та вриједност се препозна на прву. Нико послије гледања таквог филма не расправља о томе да ли је нешто требало овако или онако, јер је импресија директна. Умјетничка вриједност филма је оно што носи све, и причу и идеју и шта је филмом хтјело да се каже. Само такви филмови трају вјечно и само су такви филмови универзално прихваћени. Новац заиста ту није кључна ствар.
Значи филм као умјетност насупрот филма као екранизације или историјске реконструкције. Мислим да би то била добитна комбинација.
Вјерујем да су сви који су радили на овом филму заиста жељели да направе добар филм и да су дали максимум. Али хтјети и бити у стању су двије различите ствари. За нешто ванвременско је увијек потребна благодат одозго.
Umetnička vrednost je reativan pojam. Nisam još čuo za film, knjigu, sliku... koja se svima dopada i o kojima se ne raspravlja. Ali da bi se raspravljalo o umetničkim dostignućima filma potrebo ga je prvo pogledati.
Reditelj je rekao više puta da je film prvenstveno namenjen domaćoj publici.
Za svetsko tržište i uspeh (gledanost i upoznavanje sveta sa postojanjem logora u Jasenovcu i same NDH) neophodna je visoka produkcija, holivudski glumci, ulaganja u promociju, naravno uz kvalitetan scenario, a za sve to treba dosta novca. Prostor za koprodukciju je mali jer tema nije popularna, a i producenti jevrejskog porekla koji su više zainteresovani za ovakve teme ne bi finansirali film u kom stradanje Jevreja ne bi bilo u prvom planu.
Знаш како, кад Русија ради пројекст она га повери Михалкову...е ту долазимо до питања да ли је држава била искрена у намери да ово одради како треба јер и ми имамо и даље репрезентативнијих режисера од Антонијевића. А ниподаштавсње теме је кретенизам и не бих то даље коментарисо...
Nije baš da su se drugi rediteljii scenaristi polomili otimajuči se snimanje ovog filma. Tema je izuzetno teška i treba izbalansiati tako da se prikaže stradanje ljudi u logoru, a da to bude podnošljivo za gledanje velikom delu naroda. Druga stvar je što je tema tradanja Srba sama po sebi i što se naša kinematografija okreće nekoj jugonostalgičarskoj priči, da li iz ubeđenja ili iz koristi, kako ko.
Što se tiče samog Antonijevića, gledao sam njegov film Zaspanka za vojnike i nije mi se dopao. To ne znači da ovaj neće biti dobar. Treba ga prvo pogledati. I onako je za film važniji scenario nego režija.
Pre nekoliko dana na HRT 2 prikazan je film ( delom je dokumentarni) Dnevnik Diane Budisavljević.
Izvanredan, film i moja preporuka je da ga niko ne " preskoči"
Film je potresan, zbog same teme i istine, ali nema mučnih scena.
Moji deda i baba po majci su takodje bežali i pobegli u Srbiju 1941 ali većina nije..
Prikazivan je taj film i na RTS. Ono što para uši u tom filmu jeste što se samo dvaput pominju Srbi, dok se kroz celi film pominju samo "pravoslavci". Kad bi film gledao neki Amerikanac ne bi bio siguran koje su nacionalnosti djeca koju Dijana spasava iz logora.