https://www.nature.com/articles/d41586-023-01664-z?utm_source=Nature+Briefing&utm_campaign=2146693532-briefing-dy-20230518&utm_medium=email&utm_term=0_c9dfd39373-2146693532-4599161818. Maj 2023.
Priča o evoluciji ljudi prepravljena novim podacima i računarskom snagom
Ljudi nisu potekli iz jednog regiona Afrike, sugeriše studija. Naprotiv, naši preci su se kretali i mešali hiljadama godina.
Savremeni ljudi su evoluirali širom Afrike, a ne samo iz jedne lokacije, otkrila je nova studija koja istražuje raznolikost ljudskog genoma.
Široko prihvaćena ideja da su savremeni ljudi potekli iz jednog regiona Afrike se preispituje modeliranjem koje je analiziralo ogromnu količinu genetskih podataka. Modeli ukazuju na to da su ljudi potekli iz više pradrevnih populacija širom kontinenta. Te drevne populacije - koje su živele pre više od milion godina - bi bile ista vrsta hominida ali genetski malo različite.
Modeli koji podržavaju ovu teoriju se oslanjaju na novi softver i podatke o sekvenciranju genoma iz trenutnih afričkih i evropskih populacija, kao i DNK neandertalaca. Istraživači su rezultate objavili 17. maja u Nature1.
Studija donosi više dokaza za ideju da "nema jednog mesta rođenja u Africi, i da je ljudska evolucija proces sa vrlo dubokim afričkim korenima", kaže Eleanor Scerri, evolucionarni arheolog na Max Planck institutu za geoantropologiju u Jeni, Nemačka.
Teorija o jednom mestu porekla je popularna već decenijama, i delimično se zasniva na fosilnim zapisima. Ali teorija ne odgovara dobro podacima, kaže Scerri. Alati i fizičke osobine koje se pripisuju Homo sapiensu se pojavljuju širom Afrike u slično vreme. Da su ljudi zračili iz jedne lokacije, arheolozi bi očekivali da vide novije fosile dalje od centralne tačke, a starije bliže njoj.
Praistorijsko stablo
Drevne vrste hominida, ili 'praistorijsko stablo', imale su lokalizovane populacije koje su se očigledno mešale tokom hiljada godina, deleći bilo kakve genetske razlike koje su se razvile. Takođe su se kretali po Africi tokom vremena. "Naši koreni leže u vrlo raznolikoj ukupnoj populaciji koja se sastoji od fragmentiranih lokalnih populacija", kaže Scerri. Preplitanje ovih
stabala, samo slabije odvojenih genetikom, dovelo je do koncepta ljudske evolucije koji istraživači opisuju kao "slabo strukturirano stablo" - više nalik na zapetljanu lozu nego na 'stablo života'.
Dok ideja o više tačaka porekla nije nova, objašnjenje 'slabo strukturiranog stabla' jeste. Drugi modeli koji istražuju više tačaka porekla nisu koristili toliko parametara kao ova studija, kaže Brenna Henn, koautor studije i humani genetičar na Univerzitetu u Kaliforniji, Dejvis.
Tim je koristio softver koji je razvio koautor Simon Gravel sa McGill Univerziteta u Montrealu, Kanada, koji može da se nosi sa obimnom računarskom snagom potrebnom za prošireno modeliranje. Prethodni radovi su takođe bili nedostatni na genetskim podacima, fokusirajući se uglavnom na Zapadnu Afriku, što znači da se ogromna genetska raznolikost kontinenta nije uključivala. To je stvorilo nepotpunu sliku o tome kako su se preci savremenih ljudi mogli mešati i kretati kroz pejzaž, te su naučnici morali da prave više pretpostavki kako bi popunili praznine u znanju.
Genetski podaci
Najnovija studija je uključila sekvenciranje genoma iz postojećih istočnoafričkih i zapadnoafričkih populacija, kao i ljudi Nama sa juga Afrike. Ovaj raspon genetskih podataka pomogao je istraživačima da razumeju i prate istorijsko kretanje gena kroz generacije.
"Stvarno smo želeli da sednemo i vrlo sistematski evaluiramo modele na kreativniji način", kaže Henn. "To je novi model za ljudsku evoluciju koji je konkretno."
Modeli koriste varijable kao što su migracija i spajanje populacija da predvide protok gena tokom hiljada godina. Te predikcije se upoređuju sa genetskim varijacijama koje se vide danas kako bi se utvrdilo koji modeli najbolje odgovaraju podacima.
Jedno prethodno predloženo objašnjenje za današnju ljudsku raznolikost je da se H. sapiens mešao sa drugim arhaičnim ljudskim vrstama koje su se ogranale i postale izolovane. Ali Henn i kolege su otkrili da je model slabo strukturiranog stabla bolje pristajao, jasnije objašnjavajući varijacije koje se danas vide kod ljudi.
Na kraju, i dalje postoje brojna pitanja o poreklu ljudi. Henn
želi da doda više DNK iz drugih afričkih regiona u modele kako bi videla da li podaci menjaju njihove rezultate. Takođe se nada da će koristiti podatke kako bi predvidela fosilne zapise, na primer, predviđajući koje bi karakteristike mogli pronaći u ljudskim fosilima iz određenog područja.
doi:
https://doi.org/10.1038/d41586-023-01664-z