Али на граници Пољске и Украјине није документовано ни хрватско име. Упорно ти покушавам доказати, да сем неких много каснијих тумачења, нема оригиналних, историјски потврђених помена Хрвата на том подручју. Већ сам ти написао да се на поменутом подручју у периоду сеобе Словена и све до 10.вијека помиње само једна популација, а то је племе Ленђана или Љаха.
Хрвате први пут на том простору у писаним изворима помиње Нестор у 11.вијеку, али на територији, која је и археолошки потврђена, а то је подручеје око града Чернивци у Украјини. Против тих Хрвата ратују Руси и они се рачунају као источнословенско племе. Али то није ни близу подручју југоисточне Пољске о којем говоримо. Помени Бијеле Хрватске код Порфирогенита се односе на Хрвате који су живјели на западу, на подручју данашње Чешке (на граници са Франачком). Понављам: на мјесту највеће разноврсности хаплогрупе I2a Dinaric у југоисточној Пољској име Хрвата се не помиње нити у једном историјском извору.Што се мене тиче дискусија о томе је завршена, а ти можеш да пишеш и трактат о Хрватима, ако већ уживаш у томе.
Nestor ne locira Hrvate na prostoru gde je grad Černivci, već kaže da su se
naselili na Visli i prozvali Ljahi. To kaže Nestor. To su isti oni Ljahi (Lenđani) za koje si sam rekao da su nastanjivali epicentar I2a1b koji se i nalazi oko Visle i ka granici Poljske i Ukrajine (jugoistočna Poljska).
Dalje, doktor istorijskih nauka iz Rusije, Majorov A.V. u knjizi pod nazivom "Великая Хорватия: Этногенез и ранняя история славян Прикарпатского региона" (Velika Hrvatska: etnogeneza i rana istorija Slovena prikarpatske regije) objavljenoj 2006. godine u izdanju Sankt-Petergburškog univerziteta na preko 200 strana dokazuje upravo suprotno od onoga što ti tvrdiš.
On svakako navodi da je naziv Hrvat stigao izvan slovenskog prostora kao što smo i mi ovde dotakli, ali i to da je neosporno da se proširio i obuhvatio slovensku populaciju i to upravo na prostoru od današnjeg graničnog pojasa između Ukrajine i Poljske do Visle.
Konkretno na primeru ovog malog odlomka locira Hrvate u gornjem toku Dnjestra (vrlo blizu arheološkog lokaliteta Stiljsko na čijem otkriću već 30 godina radi profesor arheologije na Lvovskom univerzitetu Orest Korčinski).
Knjigu najtoplije preporučujem celu:
http://rutracker.org/forum/viewtopic.php?t=4075956
Evo još jedne zanimljivosti - u brošuri na zvaničnom sajtu grada Przemysl (ponovo, sa same granice Poljske i Ukrajine), kaže se između ostalog i sledeće: "As early as the early Middle Ages, Celtic and White Croat tribes crossed the Przemysl Gate. The Lendians settled here, maybe even establishing their own political structure in the area of the so called Red Ruthenia. This is where the Magyar troops, which like the Huns ravaged Western Europe with their raids, were stationed. This is where the troops of Vladimir I of Kiev came from the Kievan Rus, seizing the Red Ruthenia in 981". Cela brošura se nalazi ovde:
www.przemysl.pl/zalaczniki/19802.pdf.
Šta kaže anglo-saksonski kralj Alfred iz 9. veka na osnovu Wulfstan-ovog putovanja -
http://en.wikipedia.org/wiki/Wulfstan_of_Hedeby ?
"To the north-east of the Moravians are the Dalamensae; east of the Dalamensians are the Horithi, and north of the Dalamensians are the Servians; to the west also are the Silesians. To the north of the Horiti is Mazovia, and north of Mazovia are the Sarmatians, quite to the Riphaean mountains."
Mazovljani severno od Hrvata:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/87/Poland_under_Boleslaw_Chrobry.jpg (tu je i Visla, tu je i Przemysl, tu je i gornji tok Dnjestra, a tu je i Stiljsko)
Dakle, oprosti, ali jednostavno tvoje kategorične tvrdnje o odsustvu Hrvata sa granice Poljske i Ukrajine gde je epicentar I2a1b nisu istina.
Херцеговина и јужна Далмација су српске земље, без изузетка. Не само да су у првим историјским поменима забиљежене као земље који насељавају Срби, већ су кроз цијели средњи вијек практично биле саставни дио српске државе. Подсјетићу да подручје јужно од Цетине никаданије било под влашћу Хрвата и да се Хрвати на том простору нигдје не спомињу, да је под влашћу српских владара то подручје било од 7. вијека до 14. вијека без прекида. У 14. вијеку неких 60 година над њим владају Котроманићи, затим долази опет под српску династију Косача који то подручје држи такође 60 година до пада под Турке. Тако да не знам чије то земље могу бити, историјски гледано, ако не српске. Ако је српско племе било и најмање могуће, по историјским подацима, Херцеговина и Јужна Далмација су једини простор гдје се он могао населити по доласку на Балкан.
Џабе причати о раној историји Срба и Хрвата са човјеком који заобилази Порфирогенита као извор...
Jedini istorijski pomen koji locira Srbe u južnoj Dalmaciji i Hercegovini je Konstantin Porfirogenit, a on navodi i još nekoliko zanimljivih stvari vezanih za Srbe.
1. Travunija
"Stanovnici su potomci nekrštenih Srba, iz vremena onog kneza koji je odselio iz nekrštene Srbije i zatražio zaštitu imperatora Heraklija, sve do vremena Vlastimira (BLASTIMEROS), srpskoga kneza. Taj knez Vlastimir udao je svoju kćerku za Krajinu (KRAINAN), sina Belajeva (BELAE), »župana« Terbounije. U želji da ga učini plemenitašem, svoga zeta, dao mu je naslov kneza i učinio ga neovisnim."Već ovde vidimo da su stanovnici Srbi, ali samo dotle dok nisu stekli nezavisnost od srpskog kneza. I već sa tim padaju u vodu Porfirogenitove etničke odrednice, jer se očigledno prepliću sa političkim. Tj. Porfirogenit koristi etničke odrednice da označi političku pripadnost ili političku zavisnost.
Ako se ne slažeš sa ovim tumačenjem, onda je alternativna mogućnost da su Travunjani zaista odjednom prestali da budu Srbi. Zašto da ne.
2. U vreme neposredno pre Časlava, ostalo je 50 Srba u Srbiji! To je u glavi 32. Ako je ta Srbija koja se uzgred budi rečeno, nalazila u unutrašnjosti, a ne na obali, bila onolika kolikom je crtaju istoričari i ako je u tolikoj zemlji ostalo 50 ljudi, onda teško da je iko danas u ozbiljnoj meri "pravi" Srbin.
3. Ponovo glava 32
"I taj isti imperator Heraklija primio ga je i dao mu mjesto u pokrajini Soluna (Thessalonikes), da se tamo naseli, naime Srbiji (Serblia), mjesto koje od toga doba nosi taj naziv. »Srbi« na jeziku Bizantinaca je riječ koja označava »robove«, a na tom jeziku obično se riječju »serbula« označava obuću robova, a riječ »tzerboulianous« označava one koji nose jeftinu, siromašku obuću. Srbi su to ime dobili jer su postali robovi imperatora Bizantinaca. Pa, poslije nekog vremena, ti su isti Srbi odlučili poći u svoje vlastite kuće (vratiti se), a imperator ih je pustio. Ali, kad su prešli rijeku Dunav (Danoubin) oni su promijenili svoje mišljenje pa su poslali jednu molbu imperatoru Herakliju, putem vojnog zapovjednika koji je tada bio u Belegradonu, da bi on njima dao drugu zemlju za naseliti se. A budući da ono što je sada Srbija i Paganija i takozvana zemlja Zahloumon i Terbounia i zemlja Kanalita, bilo pod upravom imperatora Bizantinaca, i budući da su te zemlje bile opustošene od Avara (jer su iz tih zemalja oni istjerali one Rimljane koji sada žive u Dalmaciji i Draču), stoga je imperator naselio te iste Srbe u naznačene zemlje i oni su postali podložnici imperatoru Bizantinaca, a imperator je doveo svećenike iz Rima i njih krstio, i naučio ih da pravilno obavljaju pobožnosti, i poučio ih u kršćanskom nauku."Osim što Porfirogenit ovde navodi da su Srbi svoje ime dobili tek u Vizantiji i to ni manje, ni više, nego po robovskoj obući, postoji još mnogo veći problem. Naime, Srbi koji su svi stali u jedan gradić u inače maloj solunskoj provinciji/temi, najednom naseljavaju ogroman prostor tadašnje Srbije, Paganije, Travunije i Zahumlja. To bi bila gustina naseljenosti od oko 1 čoveka na oko 20 kvadratnih kilometara.
Moguće je da su možda dobili nominalno sve te zemlje na upravu, ali su zbog malog broja živeli i dalje na malom prostoru i nisu efektivno mogli da upravljaju svim tim zemljama i drugim ljudima (očigledno ne Srbima) koji su bili na njima ili su pak živeli kao pustinjaci po jedan čovek u krugu od 10 kilometara u prečniku.
Eto nekoliko ilustracija na šta sve moramo pristati ako ćemo na osnovu Porfirogenita da tvrdimo da su sve to srpske zemlje.
Nasuprot tom jednom jedinom izvoru koji locira Srbe na navedenom prostoru (barem dok nisu prestali da budu Srbi kao u glavi 34), imamo desetine svedočanstava o prisustvu hrvatskog identiteta u kontinuitetu od doseljenja sve do 19. veka na južnom Jadranu i u Hercegovini i o tome sam već dovoljno navoda izneo ranije na drugoj temi.
Drugo, srpska država se nalazila u unutrašnjosti (uz najbolje napore srpskih istoričara i dalje nije precizno locirana, osim da je u unutrašnjosti; po svoj prilici oko Drine i u Raškoj), dok južna Dalmacija i Hercegovina prvi put ulazi u srpsku državu sa osvajanjima Stefana Nemanje 1180-ih godina (za koja osvajanja savremeni vizantijski izvori navode da Nemanja napada Hrvatsku).
Dakle, imamo hrvatski identitet u epicentru severnog I2a1b i imamo hrvatski identitet u epicentru južnog I2a1b.
Опет ти понављам, ако је све релативно, зашто помињеш Хрвате?
Zato što je velika razlika da li neko potpuno ignoriše Hrvate tamo gde bi voleo da ih nema i sve proglašava Srbima ili prikazuje stvari neselektivno, pa onda gradi sliku sveta uz svest o tome da sadržaji pojmova Srbi i Hrvati u 7., 8. i 9. veku i u 21. veku nisu isti i da ne mora da se brani od Hrvata iz 7. veka.