Vukovi zapisi otkrivaju kakav je zaista bio knez Miloš, zbog čije je SAMOVOLJE donesen Sretenjski ustav
„Kako sam opisivao slavna dela Miloša Obrenovića, potomstvo ima prava tražiti od mene opisanije i njegova moralnoga karaktera i rđavi dela...“, ovako Vuk Stefanović Karadžić počinje zapise za “Osobitu građu za srpsku istoriju našega vremena”.
Lečenje
Neki Milošev baščovan, Kosovac, krupan i zdrav čovek, kojega je on bio oženio nekom sirotom udovicom koju je od sprdnje zvao sestrom, kao i njega zetom, dođe k njemu u avliji negde predveče pijan, pa poviče:
– Ej, šura! Daj rakije.
Onda Miloš zapovedi svom podrumdžiji, te mu donese po oke najžešćega špirta (Weingeist), pa ga nateraju, te sve na jedan dušak popije; a kad se u njemu špirt zapali, Miloš zapovedi, te ga bace u vodu, kao da bi se razladio (jer kažu, da su oni u ovakim događajima i druge tako lečili), no on siroma umre.
Lek za zubobolju
Nekoga ludog Peru iz naije Požeške, koji je za to ostao nem i suludast, što je od rođenja bio gluv, i koga je Miloš za to, po osobitoj svojoj ljubavi k budalama, uza se vodio, zabole u Požarevcu (u mesecu avgustu 1829. godine) zubi; onda Miloš zapovedi, te ga opoje špirtom, pa mu njegov berberin s nekoliko momaka na silu povadi sve zube, i zato siroma onaj dan umre.
Proba
Godine 1820. dotera nekaka žena muža svoga Milošu na sud, da se raspusti s njime, što ne može bračnu dužnost da izvršuje (onda se i u ovakim, kao i u svima drugim, parnicama ispitivalo i sudilo na polju: Miloš sa sudijama stane ili sedne na divanani, a parničari dole, između momaka, po avliji). Kad se muž stane izgovarati da žena nema pravo što ga za to tuži, onda ji u po podne odvedu u jednu zgradu, i nateraju ji, pred tolikim momcima, koji su oko nji stajali, da učine probu.
Titulisanje
Miloš upravo pokazuje, da je rad, da niko nije ni nalik nanj, ili upravo, da su svi drugi ljudi osim njega ništa. On je istina 1816. g. bio zadovoljan sa imenom knez, no budući da su se svi narodni činovnici, osim pisara i buljubaša zvali knezovi, zato se on u svome pečatu i u potpisima nazove knjaz. No po vremenu čujući da je knjaz i knez jedna reč, i da Rusi svakoga Srpskog kneza zovu knjazom, on zapovedi, te se na aktama načinjenim na skupštini u početku 1827. godine niko ne potpiše knez, nego se svi knezovi nazovu ispravnicima; no po tom čujući da su ispravnici u Karavlaškoj velika gospoda, on, posle dugoga savetovanja sa svojom svitom, kako bi se činovnici nazvali da mlogo ne znače, zapovedi na skupštini u početku 1830. godine da se knežinski i sreski knezovi u napredak zovu kapetani (a knežine i srezovi kapetanije), a naijski ispravnici ili serdari.
Pera iz Selevca
Nekakav Pera iz Selevca, iz naije Smederevske, dolazio je u vreme Đakove bune u Kragujevac s ostalim kmetovima, kao deputirac, i kao rečit i slobodan čovek korio je Miloša u oči za kojekake nepravde, i najposle po svršetku bune savetovao ga da se u napredak uzme u pamet jer može biti gore nego što je bilo; za to Miloš, pošto se svima oprosti, i sa svim umiri, zapovedi nekakome Ćor-Đuri, te Peru ubije negde u šumi.
Batine za popa
Godine 1832. nekakom popu iz naije Požarevačke, kome je bilo oko 60 godina, i imao je sina u gardi oficira, udare 40 batina, što je neotice, prevaren od kmeta, venčao nekaka čoveka, kojega je prva žena živa bila.
Raseljavanje
Ne samo što Miloš činovnike tako svojevoljno izbacuje i premešta, nego isto tako svojevoljno raspolaže i imanjem sviju ljudi u Srbiji, tako, da niko ni odašta nije pravi gospodar. On svoje polze radi raseljava sela, kao n. p. što je raselio Rvatsko selo više Topčidera, da načini sebi livade.
Požurivanje
Kad kakav sveštenik u crkvi služi polako, ili služenje njegovo onako što nije povoljno Milošu, on često smešeći se rekne Amidži ili drugome kome od svoje svite:
- Idi, oca mu jebem, teraj onoga, neka svršuje.
O učenim ljudima
U pismu Milošu Vuk sa istančanim političkim osećajem daje savete nepismenom Milošu koji je zazirao od učenih i prosvećenih ljudi i sumnjičio ih za zavere protiv njega: “Da učeni ljudi bune podižu protiv praviteljstva, toga se ni malo ne treba bojati, ni za to škole prezirati i njihovu uredbu odlagati. Ja mislim da se učeni ljudi mudroj i pravednoj vlasti najradije pokoravaju, jer oni znadu da društvo ljudsko bez vlasti biti ne može..., a na nepravednu vlast ustaju i najprostiji ljudi.”
Bolje spaija, nego knez
“Ne mogu propustiti da ovde na svršetku ovoga pisma ne spomenem još jedan važni posao Vaše Svetlosti, koji Vam, po mome mnjeniju, nikakav pravi Srbin ni pametan čovek ne može odobriti, a to je, što ste kupili sela u Karavlaškoj (turski naziv za južnu Rumuniju, op. aut.). Vi ste črez to, na preveliku sramotu svoju i naroda Srpskoga, a na radost sviju neprijatelja Vaši, sami javno pokazali da je po Vašemu mnjeniju bolje i pouzdanije u Karavlaškoj biti spaija, nego u Srbiji knjaz, i da se Vi u Srbiji bavite samo od dana do dana, da biste što više novaca skupili, pa onda, kako Vam najmanje što budne nepovoljno, da bežite u Karavlašku. Teško Vama, ako ste na te misli spali, a još gore, ako to dočekate!”, piše Vuk Milošu.