Аутор Тема: Лика и Личани  (Прочитано 78052 пута)

Ван мреже Свевлад

  • Памтиша
  • ********
  • Поруке: 1737
  • Аутошовинизам је тешка болест!
Одг: Лика и Личани
« Одговор #100 послато: Март 16, 2018, 12:29:16 пре подне »
Znači da ako se dođe do podataka haplogrupe Kneževića iz Lovinca koji su Hrvati onda će se moći lako viditi da li su rodbinski povezani sa onim iz Srba.

Ako se ne varam mislim da u Gracacu postoji stara crkva koja je bila pravoslavna, sad je koriste katolici.
Jedan od Kneževića je zbog vojnog napredovanja u austrijsko vojsci bio u to umješan. Tako da bi po nekoj pretpostavci to bila ta linija. E sad traba da se
to utvrdi.

Чак и ако су се Хрвати (Буњевци) Кнежевићи из Ловинца тестирали тешко ћемо сазнати њихову хаплогрупу, зато што "хрватски ДНК пројекат" није јавно доступан.

Сигурно имају шта да крију!  ;D

Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #101 послато: Март 16, 2018, 09:52:51 поподне »
Чак и ако су се Хрвати (Буњевци) Кнежевићи из Ловинца тестирали тешко ћемо сазнати њихову хаплогрупу, зато што "хрватски ДНК пројекат" није јавно доступан.

Сигурно имају шта да крију!  ;D

Šta se tiče Like ja sam  siguran da su  istog roda Kneževići iz Srba i ovi iz Lovinca.
Samo treba da "dnk" to potvrdi.

Isti je slučaj i sa ostalim rodovima iz Like.

Ko je iz Like to more da potvrdi. Sve se to više manje znalo.
Pogotovo kod ženidbe i udaje se jako pazilo ko je iz koje kuće jer se u Lici nije dozvoljavalo da
se rodovi uzimjaju do 9. koljena.
E onda se govorilo i ovako: " nemoj is te kuće jer ti baš nisu svi svoji". Pazili su stari ljudi na to dobro.

Poslje neđe 1960. godine je bilo i toga da je dosta Ličana ženilo Dalmatinke. Mada su u Lici Dalmatince zvali Šolci, Dalmatinke (Šolice) jer otvaranjem radni pogona tekstilne industrije "Kamenskog" i obućarske industrije "Šimeckog" doslo do velikog priliva djevojka preko Velebita.
To se može zahvaliti ondašnjem sistemu.
Zatim veliki dio porodica kako se kaže u Lici preko Velebita is Bukovice dolazi poslje 1960. god. u dijelove  ođe da navedem primjer u Gračačku Kotlinu u sela u kojima su bili prije drugog svijetskog rata pokatoličeni Srbi tj, "Hrvati"(Bunjevci). Općina im prodaje ili daje ta imanja. To se more i provjeriti.
Tu imamo dalmatinska prezimena Dragičeviće, Veselinoviće, Švonje, Vukčeviće, Jovančeviće itd.
« Последња измена: Март 16, 2018, 09:55:22 поподне Грoф »

Ван мреже Свевлад

  • Памтиша
  • ********
  • Поруке: 1737
  • Аутошовинизам је тешка болест!
Одг: Лика и Личани
« Одговор #102 послато: Март 17, 2018, 02:06:32 поподне »
Šta se tiče Like ja sam  siguran da su  istog roda Kneževići iz Srba i ovi iz Lovinca.
Samo treba da "dnk" to potvrdi.

Isti je slučaj i sa ostalim rodovima iz Like.

Ko je iz Like to more da potvrdi. Sve se to više manje znalo.
Pogotovo kod ženidbe i udaje se jako pazilo ko je iz koje kuće jer se u Lici nije dozvoljavalo da
se rodovi uzimjaju do 9. koljena.
E onda se govorilo i ovako: " nemoj is te kuće jer ti baš nisu svi svoji". Pazili su stari ljudi na to dobro.

Poslje neđe 1960. godine je bilo i toga da je dosta Ličana ženilo Dalmatinke. Mada su u Lici Dalmatince zvali Šolci, Dalmatinke (Šolice) jer otvaranjem radni pogona tekstilne industrije "Kamenskog" i obućarske industrije "Šimeckog" doslo do velikog priliva djevojka preko Velebita.
To se može zahvaliti ondašnjem sistemu.
Zatim veliki dio porodica kako se kaže u Lici preko Velebita is Bukovice dolazi poslje 1960. god. u dijelove  ođe da navedem primjer u Gračačku Kotlinu u sela u kojima su bili prije drugog svijetskog rata pokatoličeni Srbi tj, "Hrvati"(Bunjevci). Općina im prodaje ili daje ta imanja. To se more i provjeriti.
Tu imamo dalmatinska prezimena Dragičeviće, Veselinoviće, Švonje, Vukčeviće, Jovančeviće itd.

Скоро да смо земљаци, ја сам пореклом из северне Далмације из Плавна, а Лика је преко планине Бобије https://sr.wikipedia.org/wiki/Плавно

Одакле си тачно из Лике?

У Плавну и околним селима је било удатих Личанки.  Што се тиче миграција између Лике и Далмације део Далмације који по том питању био највише повезан са Ликом је Буковица. Била је једна Личанка која је удата у Плавно, али је њен прадеда дошао у Лику из Буковице.
Око Бенковца је било доста људи који су имали даље или ближе порекло из Лике. 
Плавањци су ишли у Лику по сено, а продавали су Личанима воће и поврће.

 
 

Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #103 послато: Март 17, 2018, 04:58:27 поподне »
Kako nismo zemljaci Svevlade

Znam ja đe je Plavno. Tamo je bila željeznička stanica kad se ide prema Kninu vlakom.
Jeli bilo prezime Dragojević ili Draganić u Plavnu?

Vidiš dolje u Ravne Kotare i oko Benkovca je bilo migarcija Lički porodica iz sela  Ploče, Mogorića, Divosela i Smiljana nešto prije sto i nešto godina.
Čak kad sam priča sa nekim starim ljudima iz te okoline oni se toga sjećaju jako dobro, čak su mi i imena sela rekli.
Perzimena za koja sam siguran jer se te porodice sjećaju su: Negovani iz Kašica došli od Divoslela, Patkovići od Biograda došli od Ploče, Vitasi od Benkovca došli mislim od Divosela (?).

Onda da dodam da je jedna porodica Gnjatovića Srbi iz Lovinca prije stotinjak godina otišla prema Kninu i sad se ti isti prezivaju Ličan.
« Последња измена: Март 17, 2018, 05:00:15 поподне Грoф »

Ван мреже Душан

  • Писар
  • *****
  • Поруке: 312
  • I2a1b-PH908
Одг: Лика и Личани
« Одговор #104 послато: Март 17, 2018, 05:19:14 поподне »

Vidiš dolje u Ravne Kotare i oko Benkovca je bilo migarcija Lički porodica iz sela Ploče, Mogorića, Divosela i Smiljana nešto prije sto i nešto godina.



Занимљиво.

Претражујући по Интернету, пронашао сам да у Равним Котарима, у селу Земуник Доњи има мојих презимењака. Али они су се нажалост покатоличили. Додуше, можда уопште немамо везе једни са другима.

Ја сам пореклом Личанин са очеве стране, Буковчанин са мајчине.

Ван мреже Свевлад

  • Памтиша
  • ********
  • Поруке: 1737
  • Аутошовинизам је тешка болест!
Одг: Лика и Личани
« Одговор #105 послато: Март 17, 2018, 05:21:01 поподне »
Kako nismo zemljaci Svevlade

Znam ja đe je Plavno. Tamo je bila željeznička stanica kad se ide prema Kninu vlakom.
Jeli bilo prezime Dragojević ili Draganić u Plavnu?

Vidiš dolje u Ravne Kotare i oko Benkovca je bilo migarcija Lički porodica iz sela  Ploče, Mogorića, Divosela i Smiljana nešto prije sto i nešto godina.
Čak kad sam priča sa nekim starim ljudima iz te okoline oni se toga sjećaju jako dobro, čak su mi i imena sela rekli.
Perzimena za koja sam siguran jer se te porodice sjećaju su: Negovani iz Kašica došli od Divoslela, Patkovići od Biograda došli od Ploče, Vitasi od Benkovca došli mislim od Divosela (?).

Onda da dodam da je jedna porodica Gnjatovića Srbi iz Lovinca prije stotinjak godina otišla prema Kninu i sad se ti isti prezivaju Ličan.

Једном сам написао на овом форуму да земљацима у ужем смислу сматрам Далматинце, Личане из јужне Лике и Крајишнике из околине Грахова, Дрвара и Петровца, а у ширем смислу све Крајишнике.

У Плавну није било ни Драганића ни Драгојевића, али је Драгојевића било у суседној Стрмици.

Пошто смо споменули Плавно, ево овде сам ставио неке фотографије Плавна https://www.poreklo.rs/forum/index.php?topic=2545.0  ја сам можда пристрасан, али многи који нису из Плавна кажу да је Плавно најлепше село у Книнској Крајини па и шире.  :) 
« Последња измена: Март 17, 2018, 05:22:56 поподне Свевлад »

Ван мреже Зрно

  • Помоћник уредника
  • Етнолог
  • *****
  • Поруке: 2338
  • R1b>Z2705>BY200954
Одг: Лика и Личани
« Одговор #106 послато: Март 17, 2018, 09:59:09 поподне »
Једном сам написао на овом форуму да земљацима у ужем смислу сматрам Далматинце, Личане из јужне Лике и Крајишнике из околине Грахова, Дрвара и Петровца, а у ширем смислу све Крајишнике.

У Плавну није било ни Драганића ни Драгојевића, али је Драгојевића било у суседној Стрмици.

Пошто смо споменули Плавно, ево овде сам ставио неке фотографије Плавна https://www.poreklo.rs/forum/index.php?topic=2545.0  ја сам можда пристрасан, али многи који нису из Плавна кажу да је Плавно најлепше село у Книнској Крајини па и шире.  :)

Zar nisi ti iz Radljevca?

Ван мреже Свевлад

  • Памтиша
  • ********
  • Поруке: 1737
  • Аутошовинизам је тешка болест!
Одг: Лика и Личани
« Одговор #107 послато: Март 18, 2018, 12:10:01 пре подне »
Zar nisi ti iz Radljevca?

Мушка линија ми је из Радљевца али су моји живели у Плавну и већина предака ми је из Плавна, па сам зато више везан за Плавно.

Радљевац се налази 6 км југозападно од Плавна и као мање село је одувек био везан за Плавно по многим питањима.
« Последња измена: Март 18, 2018, 12:13:04 пре подне Свевлад »

Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #108 послато: Март 22, 2018, 12:06:09 пре подне »
Marko Došen (Mušaluk kraj Gospića, 7. srpnja 1859. – Zagreb, 7. rujna 1944.) – hrvatski političar

Završio je pučku školu u Lici i jedan razred gimnazije u Bjelovaru. Počeo se baviti trgovinom, ali 1890. odlazi u Rusiju i otvara knjižnicu u Petrogradu. U suradnji s ruskim povjesničarom M. Filipovim izdaje knjigu "Hrvati i njihova borba s Austrijom". Vratio se u Gospić 1893., a godinu poslije osnovao je tjednik "Hrvat", glasilo gospićkog kluba Stranke prava. Uređivao ga je deset godina. S njime su u klubu surađivali Fran Binički i Milan Ogrizović.

Zastupnik je Starčevićeve stranke prava u Hrvatskom saboru od 1913. do 1918. Bio je osobnim prijateljem Ante Starčevića.


Ja sam već spomeno da bi se trebali i Došeni iz Like testirati i usporediti njihove haplogrupe. Pošto imamo Došena i kod Srba i kod Hrvata.

Ta sela đe su Došeni živjeli u Lici nisu doleko jedna od drugi.




Ван мреже Свевлад

  • Памтиша
  • ********
  • Поруке: 1737
  • Аутошовинизам је тешка болест!
Одг: Лика и Личани
« Одговор #109 послато: Март 22, 2018, 12:28:05 пре подне »
Marko Došen (Mušaluk kraj Gospića, 7. srpnja 1859. – Zagreb, 7. rujna 1944.) – hrvatski političar

Završio je pučku školu u Lici i jedan razred gimnazije u Bjelovaru. Počeo se baviti trgovinom, ali 1890. odlazi u Rusiju i otvara knjižnicu u Petrogradu. U suradnji s ruskim povjesničarom M. Filipovim izdaje knjigu "Hrvati i njihova borba s Austrijom". Vratio se u Gospić 1893., a godinu poslije osnovao je tjednik "Hrvat", glasilo gospićkog kluba Stranke prava. Uređivao ga je deset godina. S njime su u klubu surađivali Fran Binički i Milan Ogrizović.

Zastupnik je Starčevićeve stranke prava u Hrvatskom saboru od 1913. do 1918. Bio je osobnim prijateljem Ante Starčevića.


Ja sam već spomeno da bi se trebali i Došeni iz Like testirati i usporediti njihove haplogrupe. Pošto imamo Došena i kod Srba i kod Hrvata.

Ta sela đe su Došeni živjeli u Lici nisu doleko jedna od drugi.

Тестирани Дошен из Почитеља у Лици који слави Никољдан је I2-PH908 (под бројем 245) https://dnk.poreklčo.rs/tabela-pojedinacne-grupe/?grp-filter=I2%20DS

Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #110 послато: Март 22, 2018, 10:42:24 поподне »
Zahvaljujem Svevlade,

Ja samo moram reći da je Lika pravo ličko bistro vrelo.

Zašto je to tako?
Pa po tome šta se tu u caku znaju porodične veze, bez čega ni genetika ne može
da bude od velike koristi kako je to reka u više emisija Jovica Krtinić.
Znači imamo istorijske veze, prezimena koja su sačuvana, moremo pratiti kretanje porodica jer nije tolko velk prostor, kultura, tradicija itd.
Tako da ne moramo da pretpostavljamo već samo da dokažemo šta se već zna.
Ja ne kažem da se ne može potkrasti koja greška u prezimenu kao sta se desilo sa prvim Teslom koji je testiran, ali to neće uticati puno na potvrđevanje onog šta se već zna.


Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #111 послато: Март 24, 2018, 05:24:58 поподне »
Lance Peter Sijan, also known by his Serbian name Lazar Šijan (Serbian Cyrillic: Лазар Шијан), was born to Sylvester and Jane Sijan on April 13, 1942, in Milwaukee, Wisconsin. His father, who owned a restaurant, was an ethnic Serb, his parents emigrated from Serbia during World War I; his mother was an Irish-American. Lance was the eldest of three children. Sijan graduated from Bay View High School in 1960. Immediately after his graduation he attended the Naval Academy Preparatory School at the United States Naval Training Center, Bainbridge, Maryland. After completion of the program, he gained an appointment to the United States Air Force Academy at Colorado Springs, Colorado.[2] He played on the academy's football team for three years, but quit the team in his final year to concentrate on his studies. Graduating with a Bachelor of Science degree in Humanities in 1965, he was awarded a second lieutenant's commission and began an Undergraduate Pilot Training. After its completion, he was assigned to the 480th Tactical Fighter Squadron, 366th Fighter Wing, stationed at Da Nang Air Base, South Vietnam. He flew as a pilot and systems officer in an F-4 Phantom.

On the night of November 9, 1967, for his 52nd combat mission, Sijan and pilot Lt. Col. John Armstrong were tasked with a bombing mission to Ban Laboy ford in Laos. As they rolled in on their target to release their ordnance, their F-4C (AF Ser. No. 64-0751) was engulfed in a ball of fire due to the bomb fuses malfunctioning and causing a premature detonation on their release. Sijan managed to eject from the aircraft, and although likely rendered unconscious in the ejection, his parachute landed him on a rocky limestone karst ridge adjacent to the target.


  Sijan boarding a F-4 Phantom II
From the night of 9/10 November to the morning of 11 November, no electronic or radio signals were heard from either Sijan or Armstrong. However, early on the morning of 11 November, Sijan made radio contact with a Misty FAC F-100F aircraft that was flying over his crash site. For the duration of that day, the USAF launched a massive effort to locate his position, and 'soften up' the numerous enemy air defences in his area. At dusk, the SAR forces were finally able to position a CH-3 Jolly Green Giant helicopter near Sijan's position. (During this overall rescue operation, over 20 aircraft were damaged by anti-aircraft fire, and many had to return to base. One A-1H aircraft was shot down, though its pilot was soon rescued by a SAR helicopter on station. Sijan, refusing to put other airmen in danger, insisted on trying to crawl to a jungle penetrator lowered by the helicopter, and he opposed the helicopter's Para-Jumper (PJ) coming down to find and rescue him. Sadly, the helicopter crew could not see him in the heavy jungle, and strangely, they did not deploy the PJ to find and rescue Sijan. After the Jolly Green hovered for 33 minutes, and upon hearing no further radio transmissions from Sijan, the on-scene SAR commander (flying in an A-1H Skyraider aircraft) suspected a trap, and thus ordered the Jolly Green and the entire SAR armada to withdraw. Search efforts continued the very next morning, but they were called off when no further radio contact was made with Sijan. He was then listed in a MIA casualty status.

During his violent ejection and very rough parachute landing on the karst ridge, Sijan had suffered a fractured skull, a mangled right hand, and a compound fracture of the left leg. He was without food, with very little water, and no survival kit; nevertheless, he evaded enemy forces for 46 days. During this entire period, Sijan was only able to move by sliding on his buttocks and back along the rocky limestone ridge and later along the jungle floor. After managing to move several thousand feet, Sijan crawled onto a truck road along the Ho Chi Minh Trail, where he was finally captured by the North Vietnamese on Christmas Day, 1967. Very emaciated and in poor health, Sijan was imprisoned in an NVA camp. Soon thereafter, he managed to incapacitate a guard and escape into the jungle, but was recaptured several hours later.

Sijan was transported to a holding compound in Vinh, North Vietnam, where he was placed in the care of two other recently captured POWs, Air Force Major Robert R. Craner and Air Force Captain Guy Gruters. Although in terrific pain from his severe wounds and brutal beatings and torture from his captors, Sijan had not disclosed any information other than what the Geneva Convention guidelines allowed (name, date of birth, service, rank, and service number). Suffering terribly from exhaustion, malnutrition, and disease, he was soon transported to Hanoi, under the attentive care of both Craner and Gruters. However, in his weakened state, he contracted pneumonia and died in Hỏa Lò Prison (better known as the "Hanoi Hilton") on January 22, 1968.[4]

First Lieutenant Sijan was promoted posthumously to captain on June 13, 1968. His remains were repatriated on March 13, 1974, and were positively identified on April 22, 1974. He was buried with military honors in Arlington Park Cemetery in Milwaukee. His former cellmate USAF Colonel Craner recommended him for the Medal Of Honor, with supporting testimony provided by his other fellow cellmate, USAF Captain Gruters. Sijan received the Medal Of Honor posthumously in 1976, with his parents (Sylvester and Jane Sijan) receiving it on his behalf on March 4, 1976, from President Gerald R. Ford.

Srbin Ličkog porijekla koji je od Šijana od Srba.

Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #112 послато: Март 24, 2018, 05:31:08 поподне »
Nezaboravan je i američki pukovnik i marinac Mičel Pejdž ili Mihajlo Pejić (1918-2003), rođen u Pensilvaniji u porodici srpskih doseljenika iz Vojne Krajine, Lika, Divoslelo, Gospić.  Rešenje o dodeli medalje časti, kao najvećeg vojnog priznanja, potpisao mu je lično predsednik SAD Frenklin Delano Ruzvelt zbog iskazanog junaštva na pacifičkom ratištu u bici za Gvadalkanal 25. oktobra 1942. godine.

Naime, Pejdž je ostao jedini preživeli marinac u napadu Japanaca na uzvišenje prema aerodromu Henderson fild.

Kako bi stvorio utisak da američki položaj nije ostao bez odbrane, Pejić je svu noć naizmenično pucao iz četiri teška mitraljeza. U jednom trenutku je izašao iz rova noseći mitraljez i naterao Japance u beg. Kasnije je dobio i prestižni orden pomorske legije Valoza i purpurno srce, a odlikovan je i u Korejskom ratu. Koliko je bio važan za Amere govori podatak da je po njegovom liku 1998. godine napravljena jedna od najpopularnijih igračaka ikada prodavanih u američkim radnjama, a ostaće upamćeno i da je Mihajlo u svojoj kuhinji uvek držao sliku "Boj na Kosovu".

Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #113 послато: Март 24, 2018, 05:36:47 поподне »
Gari Batinić

General Gari Batinić je rođen 1953. u Minesoti. Završio je Vazduhoplovni koledž (1985), nacionalnu bezbednost na Harvardu i međunarodne odnose na Univerzitetu "Džordž Vašington".

Radio je ka instruktor vojnih pilota (1978-1987) i komandant eksadrona u Juti. Načelnik je u Pentagonu za mobilizaciju vazduhoplovnih snaga u rezervnom sastavu od 70.000 ljudi.

Dobitnik je Legije časti za vojne zasluge, medalje sa četiri hrastova lista i bronzane medalje za borbu protiv terorizma.

Da napomenem da je Batinić iz Like srpska porodica iz okolina Gospića.

« Последња измена: Март 24, 2018, 05:39:27 поподне Грoф »

Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #114 послато: Март 27, 2018, 12:46:28 пре подне »
Da li se zna haplogrupa od Smiljanića sa Udbine?

Čuveni Lički uskok Ilija Smiljanić je od te loze.

Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #115 послато: Април 05, 2018, 12:55:55 пре подне »
Vladimir Vanja Grbić naš najbolji odbojkaš svi vremen je porijeklom Ličanin.

Njegov pradjed je iz Zrmanje od Like. Kao žandarm je službova u Hercegovini đe se njegov dijed rodio, a poslje je njegov dijed odselio u Zrenjanin.

Koja su haplogrupe Grbići iz Like?

Ван мреже Свевлад

  • Памтиша
  • ********
  • Поруке: 1737
  • Аутошовинизам је тешка болест!
Одг: Лика и Личани
« Одговор #116 послато: Април 05, 2018, 01:00:31 пре подне »
Vladimir Vanja Grbić naš najbolji odbojkaš svi vremen je porijeklom Ličanin.

Njegov pradjed je iz Zrmanje od Like. Kao žandarm je službova u Hercegovini đe se njegov dijed rodio, a poslje je njegov dijed odselio u Zrenjanin.

Koja su haplogrupe Grbići iz Like?

Грбићи из Бихаћа који славе Срђевдан су R1a-Z280>Y2613. 

Коју славу славе Грбићи из Зрмање од којих је Вања Грбић?

Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #117 послато: Април 05, 2018, 01:14:15 пре подне »
Gledam đe bi bilo dobro da se postavi pa reko ođe.

Veliki dio Srba iz Like su poslje I svijetskog rata otišli na Kosovo i Metohiju.

Po neki pojedinac se vratio nazad u Liku, ali je velika većina ostala dolje na Kosovu i Metohiji.

To će se i viditi prilikom testiranja.

Ja mogu da navedem po neko prezime. Evo nekolka Krtinići, Dobrići, Brčini, Mirkovići, Radakovići, Sovilji, Ivanići itd.




Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #118 послато: Април 05, 2018, 01:22:43 пре подне »
Грбићи из Бихаћа који славе Срђевдан су R1a-Z280>Y2613. 

Коју славу славе Грбићи из Зрмање од којих је Вања Грбић?

Slave Srđevdan. Po predanju Grbići iz Zrmanje vode porijeklo od Hrebeljanovića.

Vidiš Zemljak mi polako sklapamo kockice oko Lički porodica.  ;)

Ван мреже Грoф

  • Помоћник
  • ****
  • Поруке: 101
Одг: Лика и Личани
« Одговор #119 послато: Април 07, 2018, 06:58:13 поподне »
Petar Biga (Bjelopolje, kod Korenice, 1811.—Novi Sad, 1. januar 1879.) je bio plemić u časti viteza "ot Mongabije", general austrijske vojske. Učesnik je u Buni 1848—1849, branilac Srbobrana.



Rodio se Petar 1811. godine u Belom polju, u Otočanskoj graničarskoj regimenti, od roditelja Todora i Đurđije. Potiče iz srpske krajiške oficirske porodice, otac mu je bio oficir, a majka je bila ćerka paroha Ševera. Najpre je premešten u Varadinski regimentu, sa sedištem u Surduku na Dunavu. Tamo je 1819. godine otac iznenada umro od srčane kapi, a majka je šestoro dece (dve ćerke i četiri sina) prešla da živi u Pazovu, gde su 1920. godine obe ćerke umrle. Zatim su prešli u Mitrovicu, radi boljeg školovanja dece. Tako je Petar školovanje započeo u srpskoj školi u Surduku, koju je završio u Pazovi, gde je zatim učio u nemačkoj školi, koju je završio u Mitrovici.

Godine 1828. postao je kadet, a 1833. godine oficir

Najpoznatiji je po Sentomaškoj bici (Bitka za Srbobran). Aprila 1848. godine, zajedno sa drugim Varadinskim bataljonom i celim štabom krenuo je za Italiju, ali ih je kod Zagreba, vratio nazad ban Jelačić, zbog ugarskog pokreta protiv bečke vlade. Bataljon je otišao u Mitrovicu gde su izbili nemiri u kojima je pivar Guldi pucao na Srbe i tom prilikom je stradalo nekoliko ljudi, posle čega je više srpskih oficira, kako se ne bi našlo pod peštanskom komandom, prešlo Savu i pobeglo u Srbiju, sa namerom da se odatle prebace za Zagreb i stignu do bana Jelačića. On je međutim, trećeg dana pobune, sam u došao u Mitrovicu i 8. jula naredio da se drugi bataljon, zajedno sa preostalim oficirima prebaci u Karlovce i pomogne Josifu Rajačiću. Kao najstariji po vojnom činu, Petar Biga je tada preuzeo komandu ovog bataljona, i primio čin kapetana. Na dan 6. avgusta bataljon je stigao u Santomaš (danas Srbobran), gde se nalazio Todor Bosnić, sa utvrđenom četom od 400 Varadinaca i jednim topom. Sledećeg dana u zoru bili su napadnuti.

Posle teške borbe 18. avgusta 1848, uspeo da odbije napad nadmoćnije mađarske vojske. Neprijateljskoj vojsci od 25.000 ljudi, kapetan Biga je suprotstavio 5.000 vojnika — sremskih graničara, bačkih Šajkaša, sentomačkih gardista i srpskih dobrovoljaca, sa svega 14 topova. Uz Đorđa Stratimirovića i Stevana Šupljikca, bio je jedan od najpopularnijih oficira u srpskoj pokretu 1848—1849.

Služio je kao zastavnik kod Petrovaradinaca, te je imenovan natporučnikom. Iste godine, u avgustu mu je poverena odbrana tvrđave Sv. Tome, gde se najviše istakao, a i kasnije pod komandom vojvode Stevana Šupljikca.