Osnove:
Pleme Ćeklići, odnosno starinci plemena su naseljeni iz Zetske ravnice, kao vjerovatno kompaktna krvno-srodnička skupina više bratstava identičnog porijekla. Crnogorska plemena su uslijed istorijskih okolnosti stvorena po pravilu više aglomeracijom nego srodstvom, što je i bio slučaj sa Ćeklićima. ''Saplemenjanje'' starinaca i doseljenika je uvijek bilo brzo i efikasno, tako da su se na taj način svi doseljenici u plemensku zajednicu, po pravilu integrisali veoma brzo. Ćeklići su imali plemenske glavare; plemensku skupštinu, koja je javno kontrolisala plemenske poslove; plemenske sudove i druge upravne organe.7 Ćeklići su dobili ime po svojoj svetici zaštitnici Sv. Petki = Sv. Tekli (Ćekli). Pouzdano se zna da su preci današnjih Čeklića slavili Sv. Petku u svom prazavičaju, Zetskoj ravnici, pa su dolaskom na prostor današnjeg plemena Ćeklići vjerovatno od starinaca prihvatili novu plemensku krsni slavu, dok su svoju slavu slavili kao prislavu ili prislužbu. Tako je ostalo u tradiciji do najnovijeg doba.
Geografski, ćeklićka oblast čini vrlo dobru geografsku cjelinu, jer je sa svih strana ograđena visokim brdima planinama, a po sredini spuštena, tako da je stanovništvo cijele te oblasti samom prirodom zemljišta upućeno na uzajamne veze i odnose. Osobito je pak srednji i najniži dio ćeklićke oblasti – u kome su naselja: Kućišta, Vuči Do, Krajnji Do i Vojkovići bio od značaja za stvaranje i održavanje plemenske zajednice kod Ćeklića. On je u geografskom središtu plemena i podjednako pristupačan za sve delove ćeklićke oblasti; ima najrodnije zemljište i najbolje planine za stočnu pašu (na istoku Crni Vrh i Čelinac, a na jugu i zapadu cijelu prostranu planinsku oblast prema Njegušima); a nesumnjivo je od uvijek bilo od značaja, što je i najbliže velikoj saobraćajnoj arteriji ovih krajeva, starom putu za Kotor, koji baš prolazi južnom ivicom Ćeklića prije nego što počne silaziti na Njeguškom Polju. Sve te tako povoljne prilike bile su uzrok, da su u naseljima tog središnog dijela ćeklićkog od uvijek sjedela najznatnija i najveća brastva, koja su prikupljala oko sebe sve ostalo stanovništvo ćeklićke oblasti. Šta više, ogranci tih brastava, širili su se i po ostalim djelovima plemenske oblasti i tako je plemensko jedinstvo, zasnovano na geografskim i privrednim momentima, bilo još osobito pojačavano i srodničkim vezama.
Jedno od najznačajnijih naselja ćeklićkih, je Krajnji Do ili, kako se rijetko kad zove, “Pod-Bukovicu” ovo naselje se nalazi na jugu od naselja Kućišta. Kuće su raspoređene po dolu istoga imena.
U selu žive dvije grupe srodnih brastava:
- Ramadanovići (5 kuća);
- Muhadinovići (5 kuća),
a drugo dva ogranka Kaluđerovića iz Kućišta:
- Matanovići (4 kuće);
- Kaluđerovići (5 kuća).
Na jugo-istoku od Kućišta su Vojkovići, selo sa kućama po ivici jednoga dola ispod velikog brda Inoka. Vojkovići su “selo” od 20 kuća. Dijele se na tri “dijela”, za koje narod nema naročitog termina, nego ih samooznačava njihovim imenima: Džakovići, Polačani i Glađani.
U selu živi samo jedno brastvo Marojevići, čiji su ogranci ovako raspoređeni:
U Džakovićima žive:
- Džakovići i Sinanovići;
U Polačanima žive:
Ivanovići, Vuksanovići i Jovetići
U Glađanima žive:
-Mitrovići i Mijuškovići
Na jugositoku od Vojkovića je “selo” Milijevići, čije su kuće na južnoj strani pomenutog brda Inoka, a niže njih dalje na jugu nastaju lijepi rodni dolovi.
U Milijevićima žive 13 “familija” sve od bratstva Marojevića, koje su se razgranale na tri manja roda i to su:
- Stankovići;
- Markovići;
- Jovovići.
Rezime:
Muhadinovići su ogranak starog ćeklićkog bratstva Marojevića, koje je porijeklom iz Zetske ravnice. Pravoslavni su Crnogorci i slave Sv. Iliju, a prislavljaju Sv. Petku. Žive u Krajnjem Dolu sa srodnicima Ramadanovićima. Muhadinovići su ogranak Marojevićima koji pod tim prezimenom žive u selu Vojkovići sa svojim ograncima: Džakovićima, Sinanovićima; Ivanovićima, Vuksanovićima, Jovetićima, Mitrovićima i Mijuškovićima. U selu Milijevići žive ogranci Marojevića: Stankovići, Markovići i Jovovići.
Moj interes je vezan za rod:Milijević,Kaluđerović,Pamučina,Čukilo,Bjelogrlić,Drinjak,Šilobad,Drobnjak(nekad Drobjenac).Svima je krsna slava Stevanjdan,ili kako neki vole reći Šćepanjdan.
Od roda Ilića,kako kazu,koji se u potpunosti iselio iz Vučjeg dola,Ćeklići do 1550.godine nastali su u Hercegovini ovi:
Bjelogrlić, Ćeklići (Cetinje), ogranak Ilića, grana Kaluđerovića iz Ćeklića (Cetinje); Od njih su u: Slivnicu i Zagradinje (Trebinje), pa kod Gacka, jedni kao: Pamučina i Ćukil; jedni su u Hercegovini ogranak Miljanića iz Banjana
Markov Ilija, predak bratstva Milijevića
Milijevići u Ćeklićima ogranak su Milijevića, grana Marojević
Pamučina (Ilić), Ćeklići (Cetinje), od kojih su u: Slivnici, Zagradinji, Drobjenici i Pridvorci (Trebinje), i odatle jedni u: Sarajevo, Banja Luku (Bosna), Trst (Italija) i Srbiju, ranije: Milijević
Bljelogrlić (Bjelogrlić), ogranak Kaluđerovića iz Bjelica (Cetinje). Odselili se kod Foče, uz Drinu, odande u Baljke (Bileća) i na lijevu obalu Trebišnjice, pa su jedni kao: Drinjak i Drinjac
Drinjac, k, Miruše (Nikšić) i Baljci (Bileća), ogranak Kaluđerovića iz Ćeklića (Cetinje). Živjeli su i uz Drinu. Nastanjeni kod Gacka (Hercegovina), bjeleže se kao: Bjelogrlić
Trebalo bi istražit haplogrupe danasnjih Kaluđerovića i ovih Hercegovaca,i otkrit da li su u rodnoj svezi.
Od poznatih ličnosti:Dragan Bjelogrlić (glumac) i arhimandrit,knjizevnik Joanikije Pamučina ( 1810-1870).
Ćeklići nisu uopće veliki kraj,mogli bi ih sve analizirat.