Poznato je da pravoslavna crkva u BiH nije bilježila krštenja, vjenčanja i smrti parohijana do dolaska Austro-Ugarske. Koliko znam, samo parohije Tešanj(danas Vrućica) i Sarajevo imaju matične knjige starije od 1878. godine. Neke parohije nisu držale knjige čak do 1890-ih. I kad jesu, dosta knjiga je uništeno kad su crkve stradale u ratu, ali i nemarom raznih službenika. Kako su osmanski izvori iz XIX i XVIII stoljeća uglavnom neprevedeni i neobjavljeni, ovo stvara ozbiljan manjak dokumentarne građe o prezimenima i rodovima Srba u BiH. U toliko slučajeva je šematizam iz 1882. prvi dokumentarni spomen da neko prezime postoji u određenom selu.
Zanimljiv posredan izvor za prezimena bosanskohercegovačkih Srba u XVIII i XIX stoljeću su katoličke matične knjige. Brakovi između dvije konfesije su bili rijetki, ali su se u mješanim sredinama ipak događali. Katoličke matične knjige naravno bilježe samo slučajeve kad se mlada pravoslavne vjere udaje za katolike a ne i obratno, ali opet je dovoljno velik broj da pokrenem ovu temu, jer su u mnogim slučajevima radi o najstarijim pisanim spomenima ovih rodova.