Међутим, у раду De Conversione Croatorum et Serborum развија сасвим другу тезу, гдје Боики смјешта у источне Карпате, сматрајући да је Порфирогенит компиловао више извора... Осим тога, по мишљењу Живковића Срби су се у Далмацију населили око 626. године.
Na kojim stranicama ima takvo mišljenje?
Што се тиче српске екскурзије према Солуну, генетичких трагова има. Постоји могућност да се нека група Срба око Солуна населила током првих словенских провала у то подручје,а да је сам Порфирогенит, знајући за њих, покушао да њихово присуство објасни позивом и политиком цара Хераклија.
Дакле, као и могућа конструкција о доласку око Солуна, који се очито десио, можда као део опсаде Солуна 611. године, тако је и могућа конструкција о томе да Срби потичу од Белих Срба из земље зване Бојки у суседству Франачке. Он тиме само показује да зна да у тој области живе Бели Срби, остало је конструкција или њега или његовог извора... Моје мишљење је да је та главнина племена на ушћу В. Мораве била неко време, одакле је долином Мораве и Вардара нападала Солун. Вероватно је и приликом тих напада остало трагова, јер већ за време Порфирогенита имамо топониме који указују на српско присуство у тој области... Због тога мислим да је реалнија опција, слично оној слици, да су PH908 код Немаца, Чеха и западних Пољака, као и међу Грцима, Тоска Албанцима, Арберешима, заправо резултат founder effect-а, односно одвајања мањих делова од "матице", која је била у Подунављу око 20-ак година.
Sedov na str. 464 zaključuje kako "formiranje srpskog naroda, u čiji su sastav osim potomaka svih srpskih plemena ušli Timočani i raznoplemensko slavensko stanovništvo doline Dunava, okončano je u vreme srpske države Nemanjića". Ako su, po skici i pretpostavci, Srbi (matica) dio dunavske skupine plemena iste kulture i prve migracije tokom 6. i 7. stoljeća pod vlašću Avara, a onda se naknadno izdvojili iz te iste skupine oko 630ih i naselili u Solun i/ili Dalmaciju, a prepoznatljivi su po Y-DNA haplogrupi (I-PH908) koja bi više-manje trebala biti karakteristična za tu skupinu i kulturu čija masa se naselila po Balkanu, a i šire, odnosno, pošto su činili samo jedno pleme među ostalima s upitnom brojnosti, koji su argumenti da je točno to pleme ostavilo točno taj genetski trag i to kroz 1500 godina u suvremenim populacijama od Soluna na jugu do Leipziga na sjeveru?
Lokacija i migracija iz smjera sjeverozapada iz DAI ima korelaciju u kronici Fredegara iz 7. stoljeća (631), a spominju ih i franački izvori iz 8.-9. stoljeća. Prvi spomen balkanskih Srba u izvorima su
Anali franačkog kraljevstva iz 8.-9. stoljeća (822). Migracija i privremeni boravak kod Soluna u 7. stoljeću spominje se isključivo u DAI, prema Živkoviću na str. 220-221, Anastasius je prijevodom
Miracula bio upoznat s naseljevanjem Slavena u 7. stoljeću oko Thessalonica što koristi kod naseljavanja Srba čime dobiva na povijesnosti, a onda ih premješta u Dalmaciju. Time je dvostruko naseljavanje Srba ideja Anastasiusa što bi zapravo bila potvrda kako nije imao informacije o dolasku Srba. Na str. 154-156, Živković ističe kako spomenuta thema Thessalonica nije postojala do samoga kraja 8. stoljeća, a Servia/Serblia kao toponim vjerojatnije za regiju negoli naselje najranije spominje u DAI te kronici Jovana Skilice oko 1000. godine.
Toponimi izvedeni od srpskog etnonima, ako su zaista povezani, upitno je spominju li se u ranom srednjem vijeku i odnose li se na etnonim. Srbica tj. Servia u zapadnoj Makedoniji, Grčka, nisu osnovali Slaveni jer se spominje u antičko vrijeme pod nazivom Phylacae, eventualno mogu biti zaslužni za promjenu toponima, ali problem čini mogućnost etimološke derivacije iz latinskog “servo” (čuvar, straža). Ista derivacija je problematična za toponim Gordoserbon/von u Maloj Aziji nastao od slavenskih kolonista s Vardara (649).
Ne postoji jasan dokaz i izvor kako su Srbi živjeli oko Soluna i šire pa povjesničari dovode u sumnju ili odbacuju dvostruko naseljavanje Srba. Neovisno jesu li tamo živjeli i/ili kratko se zadržali, prepoznavanje genetskoga traga u suvremenim populacijama kao srpskoga problematizira što izvori jasno spominju kako su oko Thessaloniki te regiji živjela druga slavenska plemena od 7. stoljeća (610ih nadalje) – Baiounitai, Drougoubitai, Sagudates, Rhynchinoi, Belegezites, Berziti i Strymonites. Prema Sedovu, str. 215, "najveći deo slovenskih doseljenika poticao je iz Srednjeg Podunavlja". Kako onda znati je li I-PH908 ili neka druga haplogrupa upravo od srpskog, a ne nekog drugog ranosrednjovjekovnog plemena s Dunava?
Закључак може бити да распрострањеност PH908, веома добро прати племе Срба из раног средњег века.
Po tkz. "dunavskoj tezi" (historiografski i arheološki) uz malo drugačiji pristup izvorima (migracijama) može se dobro argumentirati, barem što se tiče zapadnog Balkana i Polablja jer se prati jasna arheološka migracija u tom smjeru (Ockhamova britva).