Zanimljivo je i pratiti razvoj tih nekih velikih prezimenskih skupina. To se uglavnom može raditi samo za Hrvate jer oni imaju crkvene knjige preko koji je to moguće. Ovi Divkovići oko Tuzle su izgleda jedan rod koji se raširio iz Donje(nekad Katoličke) Lipnice kod Tuzle. 1768. ih je bilo tri domaćinstva u sela s ukupno tek 20 članova. 1743. u selu nema Divkovića a i selo je gotovo dvostruko manje. Kao da su doselili.
Jedini Divkovići u čitavoj Bosni 1743. su u selu Jelaške kod Vareša, pa mi se čini da su doselili iz tog kraja. Kasnije matice bilježe česte migracije iz vareškog kraja u tuzlanski. U Jelaškama je 1563. rođen franjevački pisac Matija Divković. U selu i danas ima Divkovića, pa su rijedak slučaj roda koji ima pisane dokaze da su u istom selu 500 godina i da nose isto prezime. Njih bi bilo zanimljivo testirati.
Na listi 25 najčešćih hrvatskih prezimena u jednom selu je čak 9 iz okolice Orašja. Gotovo svi se spominju i spiskovima graničara 1720. kad je Austrija držala taj kraj. Mislim da je tu najplodnija i najravnija zemlja koju sam vidio u Bosni. Nije čudo što su se tako množili. Zanimljivi su Zečevići iz obližnjeg Zovika kod Brčkog. U maticama se tek 1830. pojavljuju pod tim prezimenom a 150 godina kasnije ih je 400 u selu. Ranije su se prezivali Batoglav i bar od 1743. žive u selu.
Zanimljivo je i muslimansko stanovništva u Podveležju iznad Mostara. Izrazito stočarsko i transhumantno. Prezimena su im očito stara jer u selima je to 400-500 osoba a samo 6-7 prezimena. U selu Kružanj 840 osoba i 9 prezimena. Najmanje prezime nosi 33 osobe. Dosta prezimena koja uopće ne izgledaju kao patronimička. Puce, Gosto, Špago, Krhan, Voloder, Voljevica, Zlomužica, Tule, Juklo, Pintul. Skoro sva ova prezimena sam našao u turskim dokumentima iz XVII i XVIII stoljeća.