Део текста из Повеље краља Милутина манастиру Бањска где се помиње Шекулар:
Stefan Uroš II Milutin, kralj Srbije (1282-1321), osniva i dariva manastir Svetog Stefana Prvomučenika, zvani Banjska, 1314-1316. godine. Sva imanja ovog vlastelinstva navedena su po imenu i sa svojim međama, a pominju se i neka lična imena pčelara, popova baštinika i drugih. Na teritoriji ovog prostranog vlastelinstva koje se pružalo od Zete do Metohije i Kosova, čije je jezgro prostrano Poibarje, ima sedamdeset pet sela i zaselaka i devet katuna sa petsto četrnaest porodica. Onomastički podaci pružaju sliku o srpskom etničkom liku čitave oblasti banjskog vlastelinstva.
"A ovo su planine:
Planina nad Sasima trebačkim, Pastra bukva, i sa svima joj međama.
Planina Jerebinje i njeni ogranci, a međa joj je u Kamičak nad Kolepču pod Berinje u Kraljeva dvorišta, od dvorišta u Kninu, od Knine u Moštanicu u vrh Kurila, i u Srednju goru, u Pastrac, preko Zle strane, po grebenu kraj Koprivnoga dola, od Suhe planine kako se kamen valja.
Planine Baba, i Gozbaba, i Viticrev, i Jelenak, i Čahor, i Dragojlo, a međe su im u Belu vodicu, od Vodice u krst, od krsta niz potok u reku, i niz reku iza Gozbabe, uz reku na balvan, od balvana uz potok na Modri kamen, iz kamena pravo u Komaršticu i niz Komaršticu gde pristaje u Viticrevski potok; otud u Stražišta i u Salče glade, i nad Veliku, kako se planina spušta u šumu, iza Dragojla u stenu, od Šekulara u studenac, u Modrač del kako spada u Bistricu, i niz Bistricu, i gde upada Kudreški potok za Nevečeran, u studenac u Kudreš, u Obli del.
A ovo su međe planinama između Altina i Plava: kruševske od međa gradačkih, u Strekavac, u svetogorsku među, u Sečenu stenu na brod u Dobru vodicu u Hotiš, u donje čelo Ražane u Vrtenu stenu, pod Čiste strane, otud na vrh pećine."