Порекло становништва > БиХ - Република Српска

Порекло породице Буловић

(1/5) > >>

sinisab:
Nakon pozdravne poruke koju sam napisao pristupajući forumu, odlučio sam da vam se obratim na ovaj način kako bih vas upoznao sa poznatim detaljima vezanim za moje prezime. Prezime Bulović.

Kao dijete sam volio da slušam priče svog djeda Jove koji je bio 1925. godište. Najinteresantnije su mi bile priče koje su se odnosile na golgotu koju je preživio narod sa Kozare, pa tako i moj djed i priče o našem porjeklu, to jeste o porjeklu prezimena Bulović. O ovim "prvim" pričama ću se raspisati u temi koja se bavi žrtvama i zločinima nad srpskim narodom, a sada ću da pišem o Bulovićima.

Živim u Gradišci od kada sam se rodio. Od 1985. godine. Treća sam generacija Bulovića koja je rođena ovdje. Moj djed je prvi moj direktni predak koji je rođen u Bosni i Hercegovini, u Gradišci.
Bulovići su prije tačno 101 godinu, 1918. godine, doselili u Bosansku Gradišku iz dalmatinskog sela Bitelić koje se nalazi kod Sinja.
Te godine je moj pradjed Petar (1890-1942) zajedno sa svojom suprugom Anđom Bulović rođenom Orošnjak (1900-1978), došao sa zaprežnim kolima u selo Gašnicu kod Gradiške. Nije došao sam. Iz Bitelića je došlo još porodica. Još Bulovića ali i Šarići i još neke porodice.
U Gašnici pored Gradiške, moj pradjed je živio sa svojom suprugom i četvero djece. Pradjed Petar je ubijen u logoru u Staroj Gradišci 1942. godine kao i njegov stariji sin, Stevo, koji gine na planini Kozari. Ostao je živ moj djed Jovo, njegove dvije sestre te njihova majka Anđa. SVi su deportovani u Njemačku, u logore te su tek 1945 bili na slobodi i vratili se na porušeno ognjište.

E sad kada sam ispisao uvod, dalje ću vas upoznati sa činjenicama o kojima znam ili pretpostavljam kada su u pitanju Bulovići.

Priča ide ovako...

PRVO SPOMINJANJE: Jovo Bulović je prvi Bulović za kojeg se zna. On je negdje oko 1700 godine došao iz Crne Gore i naselio se u Bitelić u Dalmaciju. Inače prva naseljavanja Crnogoraca u Dalmaciju je bilo upravo početkom 18. vijeka.
Od tog prvog Bulovića, Jove, znam sve potomke. Tako da znam sve svoje predake...skroz do Jove. Moj sin koji ima 4 godine je 10. u vertikalnoj liniji. To znam zahvaljući knjizi koju je napisao pokojni Vinko Bulović iz Dalmacije, a koji je uspio da sastavi cijelo stablo na način da je informacije dobijao u matičnim uredima, u crkvama, muzejima, grobljima, kao i usmenim predanjima... Bulovići su dugo živjeli u Biteliću.

PRVA MIGRACIJA: Prvo veće iseljavanje je bilo krajem 19. vijeka. Dosta ih je otišlo u SAD. To sam saznao dok sam istraživao dokumenta sa ostrva Elis kod Njujorka (New York) gdje je bio centar za imigrante, u kojima sam našao dosta lica koji su se prezivali Bulović, a koja dolaze iz Dalmacije.

DRUGA MIGRACIJA: Drugo veće iseljavanje je bilo poslije 1. svjetskog rata. Tada je i moj pradjed došao u Gradišku.

TREĆA MIGRACIJA: Treće, najveće iseljavanje, se desilo 1946. godine. Tada su, pod pritiskom države, dalmatinci, pa tako i Bulovići iz Bitelića, naseljeni u Sombor u selo Stanišić koje je ranije bilo naseljeno njemcima, a koji su nakon kraja rata odselili za Njemačku. Dalmatinci su uselili u njemače kuće te nastavili svoj život u Vojvodini.

Sve ranije napisano sam saznao slušajući priče od mog pokojnog djeda i prije nego što sam saznao za knjigu o Bulovićima, koja mi je samo potvrdila i detaljnije objasnila ono što mi je djed pričao. Djed mi je pričao da smo došli iz Crne Gore u Dalmaciju...a to se na kraju ustvrdilo tačnim i poklopilo se sa napisanim u knjizi.

Sa 23 godine sam sa porodicom otišao u Bitelić. Skupilo se nas Bulovića. Osim nas 5 iz Gradiške nisam nikoga više znao, a bilo nas je oko 30. Bio je to skup Bulovića, organizovan sa ciljem da se upoznamo i da kroz druženje razmjenimo saznanja o nama samima. Tu sam upoznao prezimenjaka koji je doktor u Splitu. Pričao je kako je stupio u kontakt sa jednim Bulovićem iz SAD-a. Taj Bulović je bio albanac porjeklom iz okoline Skadra. Bulović, albanac mu je ispričao kako su nekada njegovi predaci bili pravoslavci ali su primili islam. Ta priča je samo potvrdila tu tezu da smo došli iz Crne Gore.

Zaključio sam da dosta toga znam od dolaska Bulovića u Dalmaciju te sam odlučio da istražujem Buloviće prije tog doba, a to je vrijeme dok su Bulovići bili u Crnoj Gori. Našao sa podatak da je prezime Bulović iz mjesta Oblik kod Ulcinja. Našao sam selo Oblik koje je danas na sjeveru Albanije, ali takođe ima jedno brdo kod Ulcinja koje se zove Oblik. U zvaničnim dokumentima opštine ulcinj, našao sam da danas žive Bulovići u Ulcinju i svi su albanci.

Moj cilj je da probam što dalje ići. Iskreno mislim da će to teško da se uspije jer su se izgleda svi Bulovići koji su ostali islamizovali.

To bi bila moja priča.

Volio bih da se uključite ako imate bilo kakva saznanja ili imate nekog svog Bulovića kojeg zanima njegovo porjeklo pa da zajedno krenemo u nove pobjede. Inače, pripadnik ove loze je i vladika Irinej, glumac Mirko Bulović, profesor Vladimir Bulović...











Пећанац82:
Ако си доста проучавао и читао енциклопедије о српским презименима а ниси нашао конкретан одговор, онда види одради ДНК тест па ћеш на основу њега моћи да сузиш претрагу и установиш из ког си племена.
Видим да то на овом сајту доста добро функционише.
Нека је са срећом налажење својих предака.

Amicus:
Добродошао на форум, Синиша!

Коју славу славе Буловићи?

Amicus:
За почетак, мислим да не би било лоше видети где је све било Буловића у пописима СР Хрватске 1948. и савремене Хрватске 2001. године.

1948.


2001.

Amicus:
Прилично опширно о Буловићима у Бителићу може се наћи у књизи Срби у Цетинској крајини, аутора Симића и Шкиљана.

Bulović

Bulovići slave Svetog Jovana. Dana 4. ožujka 1715. godine Giovan Bulovich jedan je od 34 posjednika zemlje koju su Bulovići obrađivali i pod Osmanlijama. Godine 1725. Giovo Bullouich ima porodicu od 9 članova te je dobio 19 campa, 1 quartu i 169 tavola zemlje u Biteliću, Brdu Ograda, Zasioku, Panju i na Vrdovu (na području Obsišta i Seline). Od Jovanovih sinova — Jovana, Stevana, Andrije i Petra — nastala su četiri osnovna ogranka Bulovića: Ivanovci, Stipanovci, Andrijevci i Petrovci (Burići). 18. svibnja 178 3. serdar Antonio Grabovac iz Sinja dao je u kolonat Miji i Krstanu, rođacima Bulovićima iz Bitelića, sve svoje oranice i livade u mjestu Dolac u blizini Sinja, u Miševici, u Babin-docu, u Jasenskom i u Dubokoj, s tim da su morali platiti pola godišnjeg uroda oranica u Dolcu i Miševici, a trećinu u Babinom Dolcu i u Jasenskom, kao i pola godišnje košnje s livada u Jasenskom i Dubokoj. Godine 1810. Bulovići su drugi pravoslavni rod po veličini u Biteliću. Žive u 7 porodica s 57 članova (Nikola 6, Jovan 4, Toma 12, Nikola 7, Lazo 7, Savan 5 i Andrija 16 članova). Ovakav rast roda i dioba porodica potakli su Buloviče da početkom 19. stoljeću kupuju zemlje. Godine 1817. Savan Bulović (Nikolin) kupio je od Šimuna Bošnjaka pok. Ivana iz sela Hrvace pet komada zemlje (četvrt dana oranja), smještenih jedan do drugog, u Vrdovu, a od Grge Doljanina pok. Jure iz Hrvaca jedan obradivi teren površine jednog padovanskog campa pod Gradinom u Biteliću. Todor Bulović pok. Mije kupio je od Nikole Dapiča pok. Marka teren od pola dana oranja “kod Kruske" blizu Cetine. Ilija Bulović pok. Pave kupio je od rođaka Govorušića, svojih sumještana, teren površine jednog i pol campa u blizini Cetine, zvan Kovačina. Todor Bulović pok. Mije kupio je od sumještanina Stojana Perišića teren od dva dana oranja u Vrdovu. Dana 24. listopada 1814. Petar Bulović bio je jedan od izabranih sudaca u diobi imovine braće i rođaka ]ukić iz Bitelića. Godine 1846. Bulovići žive u sedam porodica kao i 1810. godine, a u vlasništvu su imali 10 kuća. Ubrzo se velike porodice dijele, pa su tridesetak godina kasnije, 1875. godine, dvadeset i četiri Bulovića vlasnici 23 kuće u Gornjem Biteliću. Godine 1897. član Crkveno-opštinskog savjeta Bitelića i crkveni tutor bio je Petar Bulović, a Dmitar je to bio 1900. godine. Krajem 19. stoljeća pojedine porodice Bulovića iseljavaju se u Livanjsko polje. Porodica Bulović, koja se iselila u Čaprazlije kod Livna, prešla je 1903. godine na katoličanstvo, a ona koja se naselila u Gornje Rujane ostala je u pravoslavnoj konfesiji i slavi Svetog Jovana kao i stara porodica u Biteliću. U Vojvodinu se 6. prosinca 1945. odselilo devet porodica Bulović s 48 članova (Stevan s 9, Branko s 2, Milica s 3, Marko 5 3, Nikola s 5, Jovo 5 4, Nikola 5 5, Mile 5 9 i Dmitar s 8 članova porodice), a 1. ožujka 1946. još tri porodice Bulović s 13 članova porodice (Petar s 3, Đuro s 5 Jovo s 5). Nedugo potom, 17.ožujka 1946., seli se u Vojvodinu devet porodica s 53 člana (Kata 4, Mile 8, Petar 5, Petar 7, Krsto 9, Ilija 3, Nikola 9, Božo 3 i Ilija 5 članova). Iste 1946. seli se i Boja pok. Petra u Stanišić, a Boja (Božina) u Dakovo.

Извор: Наведено дело, Загреб, 2017, стр. 250-252

Навигација

[0] Индекс порука

[#] Следећа страна

Иди на пуну верзију