Dragi i dobri ljudi Srbi,
neka mi prosti koji se osėtio neprijatno dok čitaše moja prediduća pisanja [komentare]
Njih sastavljah po uzoru na narodni i u 13. i 14. stoljeću živi jezik Srb [Srba].
(Za nevėglase [ignorantne]: ne bė [nije bio] to ni praslovėnski, ni crkovnoslovėnski, ni nėka mėšavina srbskoga i russkoga koju nazivaju slavjanoserbskim, no ono u što se bė [je bio] razvio jezik srbskoga kolėna slovėnskoga naroda do iga [kontrole] prėvelikoga i prėmoćnoga otomanskoga sultanstva [sultanata] nad narodami ovėh krajev)[narodima ovih krajeva].
Takodje pisah pismom i pravopisom [ortografijom] koje učennici prepodobnoga Metodija satvoriše [kreiraše] u zemlji bugarskoj, prilagodivši pismo i pravopis Grk [Grkā] slovėnskoj rėči i glasovom [glasovima].
Ne hotėh nikomu učiniti neprijatnosti, niti izazivati nelagodu. Pisah tako, ne jere [jer] tėm [tim, tijem] načinom hotėh pokazati kako sam umnėj [umniji] ili veličastvenėj drugih, no tek jere osėćam počtovanje [poštovanje] prėd svojimi prėdki [svojim predcima] i njihovom jeziku. Turski ne mrzim, no se divim i jeziku i baštinė [kulturi] osobito altajskih narod [narodā]. Ne mrzim ni nėmačski, ni latinski, ni grčski, ni ugarski, te ovėmi i mnogimi drugimi [ ovijem i mnogijem drugijem] vladam, ali iz ljubve [ljubavi] k svojemu rodu ne volėm [volim] variti od njih "bosanski lonac", no najvolėm [preferiram] držati ih odvojeno vsjakoga [svakoga] za sebe, čista i dostojna počtovanja.
Daleko od toga da komu godė [god] namećem načine i pravila. Sloboda je najveće ljudsko dostojinstvo, a tako i sloboda govora. Komu to daje blagostanje neka sa vsėmi slobodami [svijem slobodama] upotrebljava strane rėči. Počtujući tu slobodu i pravo na dostojinstvo, zar ne bi bilo pravedno da oni koji osėćaju da im je duh slovėnski, ne budu primorani propisami [propisima] upotrebljavati strane reči, tzv. kalke i mėšavine, no da im se prėdstavi izbor da umėsto njih upotrebljavaju tėm stranim izrazom [izrazima] odgovarajuće slovėnske i iskonno srbske rėči i pojmove? Srbi po raznim krajevom [krajevima] sahranili [sačuvali] su stare srbske rėči (tako se nėgdė ne traži kašik, čorap ili patik no se išću ožica, bėčva i crevlji). Onėm [onijem] koji reku:" jezik je živ i mjenja se i to treba prihvatiti" odgovaram da se on mėnja u onom pravcu u kojem ga napravlja sam govornik. Jezik je srėdstvo koje služi človėku za izraženje njegovih misli i osėćanja; slėdstvenno ako nėki od nas žele jezikom izraziti čistotu i počtovanje za svoj rod, to neka mi nėkto navede razloge zašto im to uskratiti! Da bi narod ili makar onaj svojega porėkla svėstan človėk imao izbor, sastaviti ću za njih rėčnik stranih reči s njimi odgovarajućimi slovėnskimi ili starosrbskimi rečmi, koji se gdėšto jošte upotrėbljavaju u narodu ili su isčezli pod igom [kontrolom] stranih vlasti u ovėh krajevėh [u ovijem krajevima].