Прилично опширно о Буловићима у Бителићу може се наћи у књизи Срби у Цетинској крајини, аутора Симића и Шкиљана.
Bulović
Bulovići slave Svetog Jovana. Dana 4. ožujka 1715. godine Giovan Bulovich jedan je od 34 posjednika zemlje koju su Bulovići obrađivali i pod Osmanlijama. Godine 1725. Giovo Bullouich ima porodicu od 9 članova te je dobio 19 campa, 1 quartu i 169 tavola zemlje u Biteliću, Brdu Ograda, Zasioku, Panju i na Vrdovu (na području Obsišta i Seline). Od Jovanovih sinova — Jovana, Stevana, Andrije i Petra — nastala su četiri osnovna ogranka Bulovića: Ivanovci, Stipanovci, Andrijevci i Petrovci (Burići). 18. svibnja 178 3. serdar Antonio Grabovac iz Sinja dao je u kolonat Miji i Krstanu, rođacima Bulovićima iz Bitelića, sve svoje oranice i livade u mjestu Dolac u blizini Sinja, u Miševici, u Babin-docu, u Jasenskom i u Dubokoj, s tim da su morali platiti pola godišnjeg uroda oranica u Dolcu i Miševici, a trećinu u Babinom Dolcu i u Jasenskom, kao i pola godišnje košnje s livada u Jasenskom i Dubokoj. Godine 1810. Bulovići su drugi pravoslavni rod po veličini u Biteliću. Žive u 7 porodica s 57 članova (Nikola 6, Jovan 4, Toma 12, Nikola 7, Lazo 7, Savan 5 i Andrija 16 članova). Ovakav rast roda i dioba porodica potakli su Buloviče da početkom 19. stoljeću kupuju zemlje. Godine 1817. Savan Bulović (Nikolin) kupio je od Šimuna Bošnjaka pok. Ivana iz sela Hrvace pet komada zemlje (četvrt dana oranja), smještenih jedan do drugog, u Vrdovu, a od Grge Doljanina pok. Jure iz Hrvaca jedan obradivi teren površine jednog padovanskog campa pod Gradinom u Biteliću. Todor Bulović pok. Mije kupio je od Nikole Dapiča pok. Marka teren od pola dana oranja “kod Kruske" blizu Cetine. Ilija Bulović pok. Pave kupio je od rođaka Govorušića, svojih sumještana, teren površine jednog i pol campa u blizini Cetine, zvan Kovačina. Todor Bulović pok. Mije kupio je od sumještanina Stojana Perišića teren od dva dana oranja u Vrdovu. Dana 24. listopada 1814. Petar Bulović bio je jedan od izabranih sudaca u diobi imovine braće i rođaka ]ukić iz Bitelića. Godine 1846. Bulovići žive u sedam porodica kao i 1810. godine, a u vlasništvu su imali 10 kuća. Ubrzo se velike porodice dijele, pa su tridesetak godina kasnije, 1875. godine, dvadeset i četiri Bulovića vlasnici 23 kuće u Gornjem Biteliću. Godine 1897. član Crkveno-opštinskog savjeta Bitelića i crkveni tutor bio je Petar Bulović, a Dmitar je to bio 1900. godine. Krajem 19. stoljeća pojedine porodice Bulovića iseljavaju se u Livanjsko polje. Porodica Bulović, koja se iselila u Čaprazlije kod Livna, prešla je 1903. godine na katoličanstvo, a ona koja se naselila u Gornje Rujane ostala je u pravoslavnoj konfesiji i slavi Svetog Jovana kao i stara porodica u Biteliću. U Vojvodinu se 6. prosinca 1945. odselilo devet porodica Bulović s 48 članova (Stevan s 9, Branko s 2, Milica s 3, Marko 5 3, Nikola s 5, Jovo 5 4, Nikola 5 5, Mile 5 9 i Dmitar s 8 članova porodice), a 1. ožujka 1946. još tri porodice Bulović s 13 članova porodice (Petar s 3, Đuro s 5 Jovo s 5). Nedugo potom, 17.ožujka 1946., seli se u Vojvodinu devet porodica s 53 člana (Kata 4, Mile 8, Petar 5, Petar 7, Krsto 9, Ilija 3, Nikola 9, Božo 3 i Ilija 5 članova). Iste 1946. seli se i Boja pok. Petra u Stanišić, a Boja (Božina) u Dakovo.
Извор: Наведено дело, Загреб, 2017, стр. 250-252