PAVLE A. ROVINSKI: Crnom Gorom Tekst objavljen 1893. godine u knjizevnom dodatku časopisa “Oktjabr”
Boka (Boccha di Cattaro) - zaliv i jedan od najljepsih uglova Jadranskog mora, i Crne Gore - planinski masiv, koji je okruzuje svojim kamenim zagrljajem - tako su među sobom tijesno povezane prirodom i istorijskim sudbinama i savremenim uzajamnim potrebama - da jedna bez druge ne mogu opstajati. Pogledajte samo na kartu i vidjećete da se taj veliki zaliv, sa svom svojom razgranatoću, uvukao unutar okolnih planina kao moljac u svoju ljusturu.
U istoriju se nećemo upustati. Reći ćemo samo nesto o jedinstvenosti Boke i cijelog juznog Primorja i Crne Gore i jednakosti njihovih karakteristika uključujući i pogled na svijet, običaje i nosnju, predanja i zajedničko stremljenj ka slobodi, koju je mnogo puta trebalo ujedinjenim snagama braniti protiv zajedničkog neprijatelja. Pa i naseljavanje Crne Gore u staro vrijeme, prije Kosovske bitke, islo je od mora, da bi iza toga počelo obratno kretanje, tako da je Boka danas puna doseljenika iz crnogorskih plemena Cuca, Ćeklića i Njegusa, a selo Dobrota (blizu Kotora) cijelo je sastavljeno od Crnogoraca, premda su presli u katoličanstvo.”
Slicno o iseljavanju iz Grblja u kontinentalni dio nekadasnje Duklje i tadasnje Zete govori i predanje o porijeklu Rovcana i Niksica:
„Najveci broj Rovcana (oko 75%) vodi poreklo od Gojaka, rodonacelnika Rovackog plemena. Gojak je bio poreklom iz Grblja. Najstariji poznati predak Rovcana je ban Milutin, koji je ziveo u mestu Krtole (na jugu Tivatskog zaliva) negde krajem XII ili pocetkom XIII veka. Ban Milutin je imao sina Ivanisa, koji ga je i nasledio. Ban Ivanis Milutinov je ziveo sa porodicom u Grblju (Boka Kotorska), i imao je dva sina: Ilijasa i Vladimira, u narodu poznatog kao Ilijan, koji je takoðe ziveo u Grblju. Prema narodnom predanju, Vladimir je dobio ime Ilijan tako sto je jednog svog protivnika, koji je pretendovao na njegovu titulu izazvao na dvoboj. Rekao je svom protivniku: "Pozivam te na megdan, pa ko pobijedi bice ban, ili ti ili jan". Zbog toga sto je govoreci "ili ja" dodao slovo "n", poceli su ga zvati Ilijan. Narod ga je posle toga imenovao vojvodom. Vojvoda Vladimir Ilijan Grbljanin se ozenio Jevrosimom Vukanovom, sestrom (dukljanskog) kralja Stefana Vukanovog Nemanjica a unukom Stefana Nemanje. Ilijan kao plemic i predstavnik Grblja, bio je na usluzi Nemanjicima, pa je taj kraj zajedno sa gradom Kotorom, jedno vreme uzivao autonomiju u drzavi Nemanjica. Zahvaljujuæi stecenom poverenju, doslo je i do braka sa Jevrosimom, u kome su se rodili Niksa i Branlusta. Iz narodnih legendi i nekih istorijskih izvora, moze se zakljuciti da je vojvoda Ilijan na kraju izigrao to poverenje ucestvujuci, ili cak organizujuci jednu od brojnih buna u Zeti protiv vlasti Nemanjica. Buna je slomljena, a vojvoda Ilijan je najverovatnije pogubljen.
Niksa, Ilijanov sin, je bio bolje srece od svog oca (drugi Ilijanov sin Branlusta se slabo pominje, i verovatno je umro ne ostavivsi potomstvo). Niksu, koji je jos bio dete, usvojili su i odgojili njegovi roðaci, Nemanjici. O Niksi postoje mnoge legende; ostavio je brojno potomstvo i ostao u uspomeni naroda citave Stare Hercegovine i Crne Gore (od Nikse poticu plemena Trebjesana, Zupljana, Rovcana i onih u Potarju). Ali, te legende, koje dolaze iz raznih plemena Crne Gore, nikako ne mogu da se sloze oko vremena u kojem je Niksa ziveo. Neke legende ga smestaju u doba vladavine dukljanskog kralja Stefana Nemanjica (podigao manastir Moracu 1252. godine), dok je u drugim on ucesnik ubistva bana Ugrena, u drugoj polovini XIV veka. Moguce pojasnjenje ove zabune nude spisi nazvani „Kazivanja starih Trebjesana.“