Još nešto, pošto osećam kao da je potrebno generalno pojašnjenje (izvinjavam se onima kojima je suvišno) - osnova za rezultate koje daju:
a) Family Finder i drugi slični programi za nalaženje rođaka pomoću autosomalne DNK i
b) razni ancestry admixture programi
se uprošćeno sastoji u sledećem:
pri svakom spajanju spermatozoida (22 autosomalna hromozoma + 1 X ili 1 Y hromozom) i jajne ćelije (22 autosomalna hromozoma + 1 X hromozom), nova jedinka se formira nasledivši tačno 50% očevih i 50% majčinih autosomalnih hromozoma, dakle ukupno 22 para tj. 44 autosomalna hromozoma i dva (jedan par) polna hromozoma. Međutim zbog rekombinovanja prilikom geneze svakog pojedinačnog spermatozoida i svake pojedinačne jajne ćelije (dakle, još uvek pre začeća), njihovih 22 hromozoma nisu savršeni reprezenti svih 44 autosomalnih hromozoma oca i svih 44 autosomalnih hromozoma majke. Drugim rečima, pojedinac ne nasleđuje po 25% autosomalne DNK od svakog dede i svake babe, niti 12.5% od svakog pradede i svake prababe, itd. Zbog toga npr. braća i sestre nemaju identične autosomalne ancestry admixture profile (kao što i inače u svemu ostalom nisu klonirani, već relativno jedinstveni).
Posle 5 do 7 generacija većina segmenata od pojedinačnog pretka (ukoliko su uopšte nasleđeni, jer neće biti nasleđeni segmenti od svakog pretka kog pojedinac ima u 5-7 generacija) će se rekombinovanjem toliko "usitniti" da ih više neće ni biti kao prepoznatljivih segmenata. Zbog toga načelno autosomalni testovi mogu da identifukuju rođake do oko 5-7 generacija unazad (ali ne sve rođake po svim linijama (osim u teoriji), jer u praksi se ne nasleđuju jednaki segmenti (ni po broju segmenata, ni po veličini segmenata) od svakog od predaka).
Međutim, pošto se radi o stohastičkom sistemu, postoje i usamljeni slučajevi odstupanja, pa je moguće da neki relativno veliki segment protivno opštoj zakonomernosti ostane sačuvan i po 10-15 i više generacija, kao što je moguće i da se usitni mnogo brže od srednjeg očekivanja (pa bi neko zaključio da mu je rođak sa većim segmentom bliži, a sa manjim segmentom dalji, iako je moguće i obrnuto - tu dalje ulogu igra trijangulacija sa drugim zajedničkim rođacima i uzimanje u obzir svih ostalih zajedničkih segmenata, plus tradicionalne genealoške metode).
E sad, AIM (ancestry informative markers) koji se koriste za ancestry admixture analize su samo oni koje je pojedinac nasledio, a to znači da u njima nisu savršeno reprezentovani svi preci i svi geno-predački "etniciteti". Drugim rečima, pojedinac može imati pretka iz Nigerije pre 300 godina i nemati trag o tome ni među rođacima, ni u ancestry admixture analizi. Ono što pojedinac ima u autosomalnoj DNK, to sigurno ima i u stvarnosti, ali ono što nema u autosomalnoj DNK, to ne znači da stvarno nije imao među precima i takođe, ono što ima u autosomalnoj DNK, može biti prenaglašeno u odnosu na ono što bi imao kada bi nasleđivanje DNK bilo savršeno proporcionalno.
Sa druge strane, na to se može gledati iz vrlo realne perspektive da je ono što je pojedinac nasledio, zapravo jedino što je za tog pojedinca stvarno relevantno. Pojedinac je ono što je nasledio, a ne sve ono što je mogao da nasledi. Na uprošćenom primeru, svako među precima ima ljude sa svim mogućim bojama očiju, ali svako od nas (osim David-a Bowie-ja), ima samo jednu boju očiju. I ta njegova boja očiju je ono što njega karakteriše; ne karakterišu ga sve boje očiju svih njegovih predaka, već samo ona koju je on nasledio.
Procenjuje se da, iako teoretski 33 generacije unazad (oko 1000 godina) svako ima 8,589,934,592 predačkih mesta (daleko manje stvarnih predaka, u zavisnosti od regiona i broja regiona iz kojih su preci od par stotina hiljada do oko par miliona stvarnih ljudi koji popunjavaju ovih osam i po milijardi predačkih mesta), svi segmenti DNK koje je neko nasledio potiču od svega oko 100-120 ljudi.
Međutim, ponovo zbog stohastičke prirode celog sistema i zakona velikih brojeva, može se uzeti da su uprkos ovakvoj ekstremnoj disproporciji i genetski profili etničkih grupa i geno-predački profili pojedinaca relativno tačni reprezenti stvarnog stanja (većine od ovih osam i po milijardi predačkih mesta), uz svest o tome da postoje "džepovi" koji mogu biti prenaglašeni u oba smera: i prezastupljeni o podzastupljeni.