Знам да није овде место али да заокружимо причу о Милановићу, мислим да се може поклонити поверење хрватско удружењу "родословље":
Milanovići prebivaju u pet naselja Cetinske krajine s 64 obitelji i 222 duše a najviše ih je: u Glavicama (49 obitelji, 162 duše), Sinju (9, 28), Otoku (4, 22) itd.
Upravo od te grane je i Zoran Milanović (Zagreb, 30. listopada 1966.), hrvatski političar, pravnik, drugi predsjednik SDP-a i predsjednik dvanaeste Vlade Republike Hrvatske. Njegov otac Stipe rođen je Glavicama pokraj Sinja, a majka Đurđica (Gina) rodom je iz Senja.
U venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine u Cetinskoj krajini je zabilježeno šest Milanovića obitelji sa 61 dušom, i to u tri naselja: u Sinju u banderiji harambaše Pavla Milanovića njegova 20-člana obitelj; u Glavicama u banderiji harambaše Jakova Jadrijevića osmočlana obitelj Petra Milanovića; u Dicmu u banderiji harambaše Ilije Maretića četiri su obitelji s prezimenom Milanović: Matije pokojnog Ivana s 14, Ivana pokojnog Vuke i Luke pokojnog Pavla s po četiri i Vida pokojnog Petra s 11 duša.[11]
I u Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) upisano je također šest obitelji s prezimenom Milanović: u Sinju u banderiji harambaše Mate Žanka obitelj udovice Kate; u Glavicama u banderiji harambaše Martina Jadrijevića obitelj Cvitka Milanovića; u Dicmu u banderiji harambaše Bože Maretića obitelji Matije, Ilije i Andrije Milanovića; u Krušvaru (Dicmo) u banderiji harambaše Ilije Bilandžića obitelj Petra Milanovića.
Milanovića je najviše u Cetinskoj krajini, a podrijetlom su iz susjednog livanjskog područja (BiH). Godine 1687. braća Pavo, Bože i Grgur prebacili su preko Dinare 27 obitelji iz tadašnje Turske (Livno) u Cetinsku krajinu, upravo oslobođenu od Osmanlija.Inače Pavo Milanović bio je "vojnik u Durakbegovoj kuli u Livnu, pa je s pedesetoricom svojih vojnika uzeo iz kule mužar, brončani top i jednog sokola (falconetto) i sve to predao u tvrđavu Sinj. On je upravo ispod te tvrđave dobio kulu, kuće i dosta zemlje, ali i nešto oranica u Turjacima pokraj Sinja, koje nije uspio ni preuzeti, jer su ih u međuvremenu venecijanske vlasti dodijelile splitskom plemiću Ivanu Albertiju (1688) … a kasnije su dobili i imanje u Otoku.
Prema sačuvanoj predaji dva su brata Milanovića iznenadili spahiju u Otoku na Cetini, ubili ga i tako dobili njegovu kulu, a Venecija im je dala zemlje oko nje, upravo tamo gdje su i danas Milanovića kuće u Otoku. Ubijeni je musliman mogao biti Mujo Bezarnagić iz Krenice (zaselak sela susjednog Gale), koji se spominje u prvoj investicijskoj ispravi, izdanoj Milanovićima. Braća su imali nadimke Trapo i Litre.[9]
.
Примећујем да су и преци Милановића имали политичког дара (знали су да искористе прилику)